Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-171

97 június iO-én, hétfőn. 128 171. országos ülés 19< titim novcem. bez i jednog filira pripoinoci drzavne, sagradjenik zeljeznica, kője su gradili saino svojim zuljevima i svojim novcem. (Helyeslés a horvátok részéről és felkiáltások: Cujmo!) TJ Hrvatskoj imade 327 kilometara zeljesnica, za kője drzava nije daka ni filira. (A horvátok részéről: Tako je!) To su pruge • Sisak-SunjaDoberlin, Sunja-Nova, Gradiska-Brod, BrodVinkovci-Mitrovica. Za ove pruge, za ovih 327 kilometara zeljeznice, kője su danas upisane — ja cu se posluziti rijecima gospodina ministra Kossutha — kője su danas protokolirane kao tvrtke zeljeznicke u Ugarskoj i od kojih mi ne dobivaino, kao uopce ni od svih zeljeznica nikakove tangente, aki moramo placati za dugove, koji su za njihovu izgradnju sklopljeni. Spomenuo sam, da za ovih 327 kilometara nije nitko nego hrvatski erar dao, koliko je trebalo. Ali, gospodo, to nije sve. U Hrvatskoj kao i u Ugarskoj imade zeljeznica, kője se zovu »juzna zeljeznica*. Za njih nije drzava dala nista, jer je to drustvo gradilo. Onda imade vieinalnili zeljeznica. Za vicinalne zeljeznice drzava doprinosi bas toliko, koliko mora za otpremu jjoste. Gospodo, od strane drzave izdano je za Hrvatsku — ako su moji podaci sasvim tacni — 150,603.319 K, u svemu. Mi imademo svoj krajiski fond. Taj krajiski fond nije jos dobio svega onoga, sto mu je bilo nami jenjeno previsnjim reskrrptom. I od tóga krajiskoga fonda izdano je do sada 4.3,400.445 K, za zeljeznice. Od strane municipija i opéina izdano je u Hrvatskoj 5,983.800 K. Od strane privatnika, za kője ne mozc nitko kazati, da su ti privatnici, recimo, dionici protokolirane firma zeljeznicke, a tih privatnika imade mnogo i u Hrvatskoj i sa strane. kosto i u Madíarskoj — ulozeno je za grdnju zeljeznica 15,274.760 K. Drugim pako financijalnim operaci jania, izdavan jem dionica, obligacija i tako daje namaknuto je u Hrvatskoj u svemu 63,218.800 K. Zbrojite ove svote, pa nam onda kaiíite, imamo li pravo da trazimo od protokolirane ürme zeljeznicke znanje brvatskog jezika kod njezinih namjestenika. Ja bib zelio znati, ko bi mogao to opravdati i dokazati bez obzira na ikakove paragrafe i bez obzira na pozivanje na ikakove zakone uopce. Dok je investirano nasega novca toliko za izgradnju zeljeznica, dotle imademo pravo, noseci gotovo polovicu tereta s drzavom, zaht i jevati znanje hrvatskog jezika, ali ne onako, kako ga trazi gospodin ministar Josipovich, da znadu »i« hrvatski, nego da bude hrvatski jezik iskljueivo upotrebljavan na zeljezni cama. Ja sam slobodan u óvom momentu nabaciti jos jedno drugo pitanje, a to je, dali je u redu po ónom doprinosu, koji mi Hrvati moramo placati prema tangenti, odredjenoj u financi jalnoj nagodim, i za sve dugove, gdje se mora kod sklapanja clugova, kako je to zakonom uredjeno paziti da razmjerno participiramo i kod invensticija, koliko participiramo kod odnosnog otplacivanja. Ja bih zelio znati, jeli pravo da mi do sada nijesmo mogli dobiti i ne mozemo dobiti nikakova iskaza o prometu, o dohocima hrvatskog ovog novca, koji je ulozen u izgradnju zeljeznica. Dobivaju iskaze drustva, ali ta druátva, posto su najvise protokolirana u Ugarskoj, placaju porez u Ugarskoj. Tu néma govora o istinitosti tvrdnje sto ju je dobacijo postovani jedan drug ovdje sa strane madzarske, da mi nemamo pravo zahtjevati, da se u Hrvatskoj na zeljeznicama iskljuéivo rabi hrvatski jezik. Gospodo, ja drzim, da ovakve tvrdnje ne mogu potjecati od znanja i poznavanja stvari. Ovakve tvrdnje mogu potjecati samo od ignorancije tih odnosaja. Ignorancija stvara onda nesto drugo, stvara jedan stejjen, koji se jxdagano odrazava u neku vrstu prepotencije, sile, i onda vrijedi: jer ja tako hocu, tako mora biti bez obzira na pravo i na zakón. Ja tóga ne bihnikada mogao ni za koga zahtijevati, da se tako s njim postupa; ja drzim, kad bi ovdje bilo vise poznavanja hrvatskih prilika, da bi onda i ona gospoda, koja nas sada drze u óvom momentu svojim velikim jjrotivnicima, drugacije sudila i da bi upoznala opravdanost i pravednost nasih zahtjeva u ovoj zcljeznickoj pragmatici. Gospodo, ja sam ovdje spomenuo nepoznavanje nasih prilika. Meni je zao, da to ovdje ne mogu i magjarski kazati sto hrvatski govorim, jer bi to mozda ipák moglo djelovati na drzavnog tajnika, a mozda i na hrvatskog ministra i na ostale drugove, da bi uvidjeli nasa jjrava. U ostalom pustino to, sto bi se onda dogodilo, kad bih ja magjarski govorio, al ja cu ipák nastaviti hrvatski, da dokazem neopravdanost prigovora, koji su nam s one strane, i to bas sa strane demokratske, dobaceni, da se mi u opce u nista drugo ne pacamo nego samo u drzavopravna pitanja. JSÍije me potaknuo onaj gosp. zastupnik, kojje Hrvatima dobacio to kao neku vrstu rukavice na ovo pitanje; ja sam na to pitanje kod prvoga casa éitajuci ovu zakonsku osnovu u hrvatskom prevodu mislio i cudio sam se, kako je ta zakonska osnova u zemlji, koja se dici s-ojom slobodom, koja ide zatim, da sebi pribavi sto vise slobode i koja ima pravo na to, da u toj zendji moze nastati ovakva jedna zakonska osnova. Meni je bio cudan taj postupak vec od prvog momenta. 13. Maja razdijeljena je u ovoj visokoj kuci ta zakonska osnova. Mi smo Hrvati dobili deset prevoda, a ja nisam ni nekoliko dana poslije tóga mogao dobiti magjarski tekst. Tekst me je zanimao radi obrazlozenja ili sto se véli magjarski indokolás. Ja sam upravo radi obrazlozenja u jednu ruku iznenadjen, da se ono