Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-170
94 170. országos ülés 1907 június 7-én, pénteken. »tele« na ledjima — tako su granicari nazivali telecak, koji je danas mnogo manji, nego je onda bio nosio vazda glavu na pazar, kad je slao iz svojih zadruga toliki broj vojnika, koji su morali ostaviti svoju djecicu, svoju obitelj, kucanske poslove, svoje zene kője su obradjivale polja, pak hajd na kordun, da budu na braniku za kralja i dom. Velim, sve je to Hrvat podnio; pa iz tóga se bas vidi, kako je hrvatska svijest jaka, kad je toliko mogla podnijeti u najtezim casovima svoga zivota. Ovako jaka narodna svijest uzdrzace i dalje, vjerujué u pravdu boziju, svaku borbu, i nece se dati skrsiti. Ako Hrvat bude morao trpiti apsolutizain, ako bude morao trpiti pritisak; sto u ustavnoj drzavi, drzim, da ne moze trajati do vijeka; a Hrvat, vican podnasati razne tegobe, uzda se u svoju svijest i u Boga, da ce i to jeclnom prestati, a njemu sinuti sunce slobode! Ova zakonska osnova, kako je predlozena u ovoj visokoj kuci, ne dira samo u jezicno pitanje, nego dira i druga pitanja, koja temeljni zakón, ustanovljuje. Ta zakonska osnova kaze u §-u 4., da se u sluzbu zeljeznicarsku prirnaju samo osobe, kője su ugarski drzavljani, a u prisezi véli, da taj cinovnik imade priseci na ustav ugarski. Zasto ? Ta zakonska osnova navadja, da samo ugarski drzavljanin moze biti namjesten kod zeljeznice na teritoriju hrvatskom. Vec §. 1. nagode véli, da je zajednica hrvatsko-ugarska, drzavna zajednica napám inim drzavam. Zato drzim, da drzavlja — stvo ne moze biti iskljucivo ugarsko, niti iskljucivo hrvatsko, najjram inim drzavam, niti se moze tvrditi, da samo ugarski drzavljanin moze postati cinovnikom na teritoriju kraljevine Hrvatske. U zakonsku osnovu, drzim, da bi se morali uvrstiti: koli drzavljani ugarski, toli drzavljani brvatski, i to, da ugarski drzavljani budu namjestavani na teritoriju kraljevine Ugarske, a hrvatski drzavljani na teritoriju kraljevine Hrvatske. Ali, véli se u prisezi iste osnove, da cinovnik kod zeljeznica ima da zaprisegne na ustav Ugarske. Ja cu procitati §. 2. nagode, — dakle drzavni — pravni zajednicki temeljni zakón, koji véli, da se vec u kraljevoj zavjernici mora priznati cjelokupnost zemalja kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a mora se priznati i zemaljski ustav tib kraljevina. Ako je dakle vec u temeljnom zakonu to uzakonjeno onda drzim, da je progrjeska predlozcne osnove, kad navodi u prisezi, da zeljeznicki cinovnik ima zaprisegnuti samo ma ustav Ligarske. To nije u skladu s nagodom, temeljnim drzavnim zakonom! Ead je kraljevina Hrvatska sklopila g. 1868. nagodu s kraljevinom Ugarskom, izisla je bila jedva iz apsolutizma i mislila je, da ce u slozi i u savezu s kraljevinom Ugarskom náci borjú budninost u razovitku politickom i gospodarstvenom. Svrnemo li okcm natrag i promotrimo li cinjemice, sto su se zbile, i okolnosti, kako su se razvile od g. 1868. ovamo, tad moramo reci, da sinovi hrvatski moraju ustorditi, da se nijesu ispunile nade Hrvata, kője su gojili, kad su sklapali nagodu. Predjimo samo na zakonsku ustanovu §. 4. nagode, koji kaze (olvas): »Kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija pripoznavaju zakonski clanak XII, g. 1867. ugarskoga sabora, koji oznacuje zajednicke poslove medju kraljevi nami krune sv. Stjejjana i ostalimi zemjami Nje. Velicanstva, zatim i poslove, koji premda nisu zajednicki obim ovim strankam, nu ipák se zajednickim sporazumkom njihovim rasjjravljati imadu, i koji ustanovljuje nácin njihova rukovodjenja, - - isto tako prrpoznavaju i vec na temelju ovoga zakona ozivotvorene nagodbene ustanove osobito zak. cl. XIV., XV. í. XVI. od. 1867. i za se krjeposnimi i obveznimi, nu ipák uz tu narocitu ogradu, da se u buduce slicni temeljni zakoni i nagodbe samo zakomitim sudjelovanjem kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije stvarati mogu.« Evo, danas je bas na dnevnom redu nagodbeno pitanje izmedju kraljevine Ugarske i zemalja zastupanih u carevinskom vijecu. Po §-u 4. temeljnog zakona morala bi biti pozvana i kraljevina Hrvatska, da sudjeluje u tom pregovaranju, ali, kako znamo, néma te kraljevine Hrvatske kod tóga. I tim se cinom, i tim se postupkom mimoilazi jasna ustanova nagode, krái pravo Hrvatske. I bas zato drzim, da nijesu ispunjene one zelje, uvjeti [i nade krvatskog odbora, kad je isno da stvara temeljni zakón g. 1868. s kraljevinom Ugarskom, kad se kraljevina Ugarska ne obazire na temeljni zakón, kad se ne obazire na pravo Hrvatske. §. 66. nagode jasno véli, da k teritoriju kraljevina Hrvatske i Slavonije spada i Dalmacija, a u §-u 65. véli se izricno, da kraljevina Ugarska nece ni u buduce prestati temeljem prava sv. ugarske krune zahtjevati, da se Dalmacija priklopi kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Ta je zakonska ustanova stvorena vec g. 1868., pak sto smo dozivjeli u tom pagledu? Da Írje kraljevina Ugarska zapodjela ikakvu akciju glede tóga? Nije. Do danas brace Dalmatinica néma sjedinjenih s kraljevinom Hrvatskomi Slavonijom, vec su rascjepani od nas i zastupani u carevinskom vijecu, a mi posebice za zajednicke poslove dolazimo u ovu visokai kucu, a za autonomne imamo hrvatski sabor u Zagrebu. Xije se dakle ispunila zelja Hrvata, da bi se kraljevina Ugarska zauzela za to i nastojala oko tóga, kako bi se Dalmacija pripojila kraljevina Hrvatskoj i tim ojacala i drzavna zajednica hrvatskougarska.
