B. Halász Eva - Suzana Miljan (szerk.): Diplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274-1439) (Subsidia ad historiam medii aevi Hungariae inquirendam 6. Budapest - Zagreb 2014)
Epilógus
Diplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274-1439) Sve isprave križevačkih zemaljskih župana koje su nam ostale sačuvane su po obliku otvorenog tipa, litterae patentes ili privilegije. Ne znamo za zatvorene isprave (litterae clausae). Epilog Ispravom od 1. lipnja 1430. Žigmund Luksemburški stavio je točku na postojanje križevačkog županata. Vladar je tada na zahtjev Mihovila Ravenskog, križevačkog protonotara, i Ivana Ostfija od Poganca (de Herbortya), i zbog njihovih zasluga, uzvisio sve križevačke iobagiones castri na rang pravih plemića, čime su oni i njihove zemlje izuzete od pripadnosti utvrdi, dobivajući za njih novu donaciju. Cazmanski ih je kaptol u proljeće 1431. uveo u posjed istih.167 S pravom bi mogli pomisliti da bi nakon uzdizanja u rang pravog plemstva bilo nepotrebno da postoji dužnosnik poput zemaljskog župana, budući da je samim time prestao postojati i županat. Međutim, to nije tako. S jedne strane, nadležnost zemaljskog župana protezala se i na zemlje koje su bile među pripadnostima utvrde, odnosno županata, te se stoga i nakon 1430. zemaljski župan mogao smatrati odgovornim za pitanja takvih zemalja. S druge strane, zemaljski župan Benedikt, sin Pavla, u intitulaciji jedne svoje isprave nazivao se zemaljskim županom generationum Prelsa, Matheus et Hegen, a ne jednostavno križevačkim zemaljskim županom, kako je to uobičajeno u drugim ispravama.168 Moguće je da ta formulacija odražava pokušaj samih bivših nobiles odnosno iobagiones castri da sačuvaju svoju autonomnu organizaciju pod drugim imenom. Međutim, taj pokušaj nije bio dugog vijeka te su se u ostalim ispravama vratili na dotad uobičajeni način imenovanja u intitulaciji. Služba križevačkog zemaljskog župana nije dugo preživjela kolektivno uzdizanje nobiles castri na rang pravog plemstva, posljednji poznati podaci o njoj dolazi iz isprave zemaljskog župana Pavla, sina Mikčeca od Cirkvene iz 1439. godine. Vjerojatno nakon 1430. nije ostalo puno zemlje koja je bila u pripadnostima utvrde oko koje bi se i mogli brinuti zemaljski župani, a isto su tako sami vlasnici pokušavali svoju zemlju "oplemeniti", tj. osloboditi je od službi koje bi bile vezane uz nju.169 Sredinom četrdesetih godina 15. stoljeća nobiles odnosno iobagiones castri, stopljeni 167 Prepričani sadržaj te dvije isprave sačuvan nam je u ispravi vicebana i križevačkih župana Jurja Bisaškog i Tome Cirákija od 16. siječnja 1446. (AHAZU, D-XI-60; MNL OL, DF 231254). 168 5. rujna 1435. (Documenta 59). 169 Vladar je na zahtjev Mihovila Ravenskog proglasio plemenitim i dva posjeda, na isti dan kada je uzdigao i križevačke nobiles castri na rang pravih plemića. Posjedi u 100
