Gyökerek • A Dráva Múzeum tanulmánykötete, 2006
Frankovics György: „Minden nép a saját nyelvén virágzik!” Reformáció és a katolikus hitélet újjáéledése a török kori Dráva-melléken
Frankovics György: „Minden nép a saját nyelvén virágzik!" Reformáció és a katolikus hitélet újjáéledése BÜRO FRANKO VIĈ „Svi narodi cvjetaju na svomjeziku!" REFORMACIJA I PONOVNO ZIVLJAVANJE KATOLIĈKOGA VJERSKOGA ZIVOTA U PODRAVINI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE SAZETAK О djelovanju hrvatskih sveóenika u Podravini (u Ŝomodu ispod Sigetvara) govore dragocjeni dokumenti na hrvatskom i latinskom jeziku s poĉetka 17. stoljeca (Biskupski arhiv u Zagrebu). Za vrijeme osmanlijske vladavine (1543-1686) peĉuŝki biskupi nisu upravljali svojom pastvom iz svoje biskupske stolice, vec iz mjesta stanovanja, ĉesto i iz Zagreba. Za vrijeme osmanlijske vladavine, ne samo u Peĉuhu veĉ i u Sigetvaru i okolici, u Podravini i u unutrasnjem Somodu, porastaoje broj hrvatskoga puĉanstva о ĉijoj su duhovnoj skrbi starali bosanski franjevci i svjetovni sveĉenici (Hrvati i Madari), podjednako i povjerenici od strane Vatikana, poglavito isusovci koji su misionarski djelovali na okupiranom podrucju. Benedikt Vinkovic, naslovni zagrebaĉki biskup (1637.-1642.) imenovan je na podruĉju pod Osmanlijama za peĉuŝkoga biskupa, teje s preostalim i smanjenim brojem svojih madarskih sveóenika vodio prepisku na madarskom jeziku, dok se je s hrvatskim sveónicima dopisivao na hrvatskom. Prije toga je i na óvom podruĉju vatreni siritelj reformatske vjeroispovijesti Mihajlo Stari (podrijetlom Hrvat iz Starina = Drávasztára), alias Sztárai Mihály, izmedu 1540. i 1570. godine novu vjeru dao uvesti u skoro dvjesta naselja. Medutim, manje je poznato da je u Podravini (u Zupaniji Somod) i takozvano slavenizirano (pohrvaceno) stanovniŝtvo prihvatilo novu vjeru. Za obavljanje katoliĉke pastve Vinkovic, u nadleznosti peĉuŝkoga biskupa, na ova podruĉja ŝalje hrvatske svecenike te u upraznjena sveĉeniĉka mjesta imenuje licencijate (laike). Ősim ubiranja desetine njegov je provobitan cilj bio i pojaĉanje katoliĉkoga vjerskoga zivota mjeŝtana. No Osmanlije se nisu mijeŝali u vjerski zivot puka. Njima je, naime, bilo najvaznije da na vrijeme ubiru porez. Mjeŝtani su bili dvostruki porezni obveznici. Za vrijeme novih biskupa, uzimajuci u obzir one iz Peĉuha i Zagreba, zivot hrvatskih i madarskih kmetova u Podravini niŝta se nije poboljŝao. Njihovi tereti: porezi, dace i dalje su rasli, a pljaĉke haramija (hajduci, uskoci) iz Legrada u Slavoniji postale su sve uĉestalije, pa je podmirivanje poreza bivalo sve teze i teze. 80
