Janus Pannonius Múzeum Évkönyve (1966) (Pécs, 1967)

Helytörténet - Kováts, Valéria: Sziget várának kutatástörténetéhez

254 KOVÁTS VALERIA Turska je morala odustati od osvajanja Zapada i zauzimiamja Веса. U vezi sa opsadom tvrdjave Siget i herojskom borboni branilaca nastala je takva historijska situacija, koja je sprijecila nadiranje i osvajacke pohode Turaka prema zapadu. ОЬгапа Sigeta, hraforost branilaca tivrdjave postao je jedan od simbola herojske proslosti madzarsikog maroda. íDvije ttiisuce i petsito forainilaca, koji nisu bili najsuvreimenije opremljeni, vise od mjesec dana borilo se za svaki pedalj maié tvrdjavie odoljievajuci majsuvreimeinije opremljenoj vojsci Evrope i Azije, koja je brajala okok 100 tisuca ljudi — izazvalo jeselvffijemje ne samo Madzarslke, nego i tadasnjeg Zapada. Brandoed su zajednd isa zapovjedmikom itvrdjave. Nikolom Zrinjisikim, skoro do posljednjeg herojski poginuli d tek nalkon toga, kada je tvrdjava sravnj

ena sa zemljom, Siget je pao u ruke Turaka. Ova pobjeda je slkupo stajala turske osvajace: izgutbili su priblizno 25 000 ljudi, а 'О brojiu ranjenih i dboljelih od zaraznih bolesti nemamo tacnih podataka. Umro je i veliki sultan a demoralizirana vojska, umorna od duge i iscrpljujuóe bőrbe, poslije pobjede kod Sigeta rá je vise bila sposolbna za vece vojne pothvate. Nakon zauzimanja tvrdave pdbjednici su bili primorani da se vrate u Stamibol, odakle su pri je nekoliko mjeseci posli da osvoje Bec i Zapad. Ä Junacka borba sigetsikih iheroja 15Ö6. godine, koja liei na samopozrtvovanje, saimoprijegor Leonidasa — poznata je jos i danas ne samo u Madzarskoj nego síironi Evrope i postala je inspirator mnogih historijskih i umjetnickih ostvarenja, te zasluzuje da se pozabavimo i sa takvim detaljinia, koji ce jos potpunije osvijetliti dogadjaje pod Sigetoni 1566. godine. Za vriijenie opsade Sigeta mnogo zapadnih novina i vise slikovnih prikaza detaljno se pozabavilo sa herojslkim drzanjem Zrinjskog i njcgovih vojni'ka. Opsadu su detaljno ovjekovjecili oöevici 1 savremenioi: Madzali, Hrvaiti i Turci. Nijedna opsada itvrdjaive u Madzairsikoj néma toliiko dokumenata i suvremenih izvora kao sigetvarska. I potoimci su veoma mnogo pisali о Sigetvaru te je tako herojslko drzanje branilaca sigetvarske twdjave ocuvano za buduca pokoljen ja. Ca'k sta vise, tokom vremena legendairna povijesit tvrdjavie postala je poznata sirom svijeta. Nasuprot itemeljltim hlistorlijslküm istrazivanjdsma piroiteklih 100 godina, mije nam pozinat svaki vazan momenat sigetvarske tematike. Cetijriiatogodisnji'ca «opsade sigeitske« je doduse omogucila otferivanje vise takvih detalja, koji su neophodni za suvremenu i detaljnu obradu povijesti opsade Sigeta. Istrazivanja se vrse ne samo u Madzarskoj nego i u Jugoslaviji, Cehoslovaőkoj, Austriji i Turskoj i treba se nadati de ce se sistematsklim publiciranjem rezultata pruziti nioguánost za jednu siru, monografsku dbraidu. Autor ove studije, koji je od 1959—1965. vrsio artheoloska istrazivanja u Sigetvaru, da je kratak rezime rezultata svoga rada. Prije toga u Sigetvaru nisu vrsena arheoloska istrazivanja. Isikopavanje je uglavnom zavrseno iako se ono mjestimieno ne moze smatrati zavrsenim pa prema tome listrazivanja po vise pitanja jos ne mogu dati konacan odgovor. Pri otpocinjanju radova trebalo je űzeti u obzir cinjenicu da je terén razrovan, da je tu nekada pustoisila vatra. Jednom rijeeju trebalo je űzeti u obzir poslje^ddce zestoíke i duge bőrbe, kője posljedice otezavaju rasciscavanje izvjesnih topográfskih i hronoloäkdh pitanja. Pod veoma nepovoljnim i teskim priülkama raid je samo tiako mogao postât! uspjesan da je arheolog iskopavanja vrsio nakon sto je proucio sve domace i inostrane pisane dokumente i ertane prdkaze, ősim toga pri radu se sluzio i mapama iz kasmjeg dóba. Sigetvarska tvrdjava i danas stoji. Nalazi se sjeverno od danasnjeg gradskog naselja na mocvarastom podrucju kője se prostire podno brezuljaka 2elic-a. Njene zddine zatvaraju nepravilan cetvorokut, a na svakom uglu nalazi se ikula. U svojoj konstrukciji i po gradjeivnom materdjialu, tvrdjava je vjerno ocuvala forrnu koju je dobila za vrijeme turskdh osvajanja i nakon sto je ponovo osvojena od Turaka u godinama poslije 1689. — То se moze zakljuciti na osnovu dokumenata iz onog vreniena. Prvobitni cilj arheoloskih dtstrazivanja bio je: odrediti topografska i hronoloska pitanja madzanske tvrdjave, tragovi kioje su ostali pod zidinama ove sadasnje, rascistiti najvaznije momente opsade, nadalje, odrediti mjesto posljednjeg sikloniista branilaca, tzv. unutrasnje tvrdjave i mjesto mosta iznad sánca. I na kraju, potpuno zakljuciti nastambenu i gradjevinairsku problematiku citave sigetske tvrdave odnosno sistema utvrdjenja prije najezde Turaka i iz vremena kada je bila pod Turcima. Za suvremenu historijslku obradu opsade iz godine 1566. neophodno je rasöistiti sva ova pitanja. Istrazivanja, koja su u vezi sa sigetvarskom tematikom a koja se odnose samo na detalje, odnosno monografske obrade — vrsena su dotada bez rjesavanja osnovnih pitanja na kője moze dati odgovor arheoilogija te je stoga razumíjivo da su objelodanjene najraznoraizinije teorije. Za vrijeme arheoloskog istrazivanja detaljnom analizom izvornih materijala uspjelo je dobiti takvu sliku, koja je — dajuci odgovor na topográfsku problematiku — rijesila i historijska pitanja. S vi detaljd iskopavanja i povjesni izvori potpuno su se podudarali odnosno dopunjavali. Na taj nácin, óvom metodom, arheoloäka istrazi-