Janus Pannonius Múzeum Évkönyve (1965) (Pécs, 1966)

Helytörténet - Papp, László: Szigetvár XVI–XVII. századi erősség-rendszere és ábrázolásai

PAPP LÁSZLÓ 2SS za vrijeime veilikih opsadia pripojen i Növi guad, (Újváirtofs). Taj grad je siagnadein zalaganjem иаroda fcojli je doibjegiao iz ofco'line. I ovi dijelavi gradia bili su opesaini sirokim rovovima, zemljanim nasipiima, pleteram, a rorvovi su bili poplavjiani vtodicim iz jeziena i poto'fca Aimas. Tvrdava je uspjesno odolijefvala mniogilm navalarria. Uslijed ustafjenih prijetniji od strane Turalka i poslije opsiadnilh pustoseinja oinia je biila viae pute utvrdliivainia i kcmacno, 1558. godiinle, preima plainotvàima italijamskog arhitefcta Paoûa iMiraindole, shodino tiadia opóenlitem sitaroitalijanlsfcoim stlifliu, preliinaöana u znatmoj mjeri. Tvrdava Siget je u takvoim stamju docekala najvecu opsladu, koja je skrenula na nju pazinjiu tad&snje Evrope. Tuirska ivojska sa 100 000 vojmdka, kojiu je predvodio ostatrjeli sultan Suilejimain i fcoja je pomovo kremula da ziauizime Bec, 5. avgusta 1566. opfaolála je utvrdenije, koje se siatstajalo od tvrdave i grada, »krtiörujak« — kako ga jenazivaolSulejman, koji je »>tarticnijak« deoend!jaima zadavao miniogo ne vol je i jeda Tureima. Nikola Zirlinjjiski (Zrinyii Mklós) je bio zapovjednifc tvrdave i vojske sa jedva vise od 2000 vojniíka, fcoja je hraimila Utivrdenje i u kojoj su se barjli imniogi vojmici i ofiiciri hrvatskog poîujdkflla. Posliije tirideiset i ceitivorodnevne jumactoe borlbe, koja je iza^vala divljenje tadasnje Evrope, kada je bio vec unis ten Stari grad >(Óvárois), Novi grad (Újváros), vanjska tivrdava, 7-og sapteimbra je 300 jos zivih branilaca, korji su Ibili poitiisnuti u 'unutrlasnj'U tvrdavu, na celu sa Nikolom Zrinsjfciim, vjeirno svojoj zakletvi, izvrsilo juris iz tvrdave i herojski poiginulo s oruzjem u ruci. Tvrdava je pala u rufce Turaka, ali je pod njenirn zidinama umro i sultan iSulejman, nekadasnji pdbjednik kod Mohaca. Bec se рак ponovo oislolbodio opasnoisti, Po malolbrojmliim, napötpunim izvorinia i u velikoj mjeirt protivuirjeönoj hisitoriügraflji, mnogia su pitamja о postanfcu i razvoju te strukturafaiim promjeniaimia sistema utvrdenja, bas s to se tiöe naijznacajiniijiilh pojedinoistá, ostala nerazjasinjena, Mjesto i pnomjene u vezi sa unutrasnjoni i vanijskom tvrdavom, dijeliOvima grada, kulamla, kiapijaima, niosto'viima, topografija vremiena opsade, 1566. godine, pitanje izvrseniih izimjema iu itursfco dolba i toasinije, predstevlja iu potpunosti niarasoiscen prolbleim. Sve tio u velikom. mjeiri utdoe na odredivanje mjesta u odnoisiu ma pojediinla momiente opsade 1566. godine, na njühovo rekonstiruiranje i koinacno na odredivanje mjesta jurisa iz tvrdalve. Autor zeld dia odstrani ovu neizivjelsinoist, da uspostiavi red mediu protiivurjeönáim shvatianjima i tvrdnjiaima. Uziimajiuci u obzir, protuccavajucá miadzanske, zapiadne i turiske izvore, podatke, strogio kritiiöki oioiljenjene ilusitrirane pnikaze i karte, ukiaziujiuói na dosada poistignute uspjehe u isikopavainjiu grada, autor aavjietlijava mejalsine dijelove u Vezi sa poistankoim, razvojem, pramj'enama u sasitemiu utrdenja i mjesto iherojskog jurisa iz tvrdave, kojli se odigrao 7. septemlbra 1566. godine. Nasuprot ranijam pogresnim slhvaitamjiiima autor dakazuje da unutrasnjia tvrda'va, odstupajuái od opcih pravila u vezii sia pastanfcom itivrdava, mije ibila unuitar vanlj;ske tvrdave, nlego se prostirala sjeveiro~zapadno od njei bila odvojena siroikim, vodenim rovom i tako doikazuje vjeriodostojnost drvoreza iibakroreza, koje su pojedini povjesnicari stestranie smatrali nevrijedimm.