P. Szojka Emese: Néprajzi csoportok Baja környékén. Vezető a Türr István Múzeum néprajzi állandó kiállításához (Baja, 1990)

Etnické skupine u okolici Báje

Sažetak

Koncern 17. stolječa Baja je bila mala varošica i najznačije mjesto ovog kraja. Sva sela, koja se nalaze na području omedenom državnom granicom odnosno linijom Dunav-Kalocsa-Jánoshalma (Jankovac), gravitirala su prema Baji.

U srednjem vijeku u ovom kraju obitavaju Maďari. Za vrijeme turske vladovine a i kasnije mijenja se atnički sastav pučanstva. Kontinuitet je sačuvalo samo madarsko stanovništvo dva sela, Érsekcsanád i Szeremle, kóje je bilo reformatske vjereispovijesti.

U vrijeme turskih osvajanja na Balkanu u ovom kraju javljaju se prvé skupine Hrvata i Srba. Najranije došli su Srbi. Njihovu prisutnost u našim selima možemo dokumentirati sve do kraja 18. stolječa. Več u 17. stoljecu ovdje žive bunjevački i šokački Hrvati, kóji bijahu rimokatoličke vjere. Sve do naših dana sačuvali su svoj jezik. Organizirano naseljavanje Nijemaca u ovaj kraj uslijedilo je tokom 18. stolječa. Madarski kmetovi, kóji se naseljavaju iz raznih krajeva povijesne Ugarske, još vise obogačuju etnickú sliku tog kraja.

Krajem 18. stolječa u selima koja se nalaze u okolini Báje, formirano je više etničkih skupina. Isti jezik, istá vjera, svijest o zajedničkoj prošlosti i podrijetlu bili su osnova sklapanja brakova a ti brakoví su rezultirali karakteristične, različita obilježja kulture. Etnickom skupinom treba smatrati protestansko (kalvinsko) madarsko stanovništvo sela Érsekcsanád i Szeremle, kője se uklapa u Sárköz (županija Tolna), zatim homogeno stanovništvo jrupe sela uz obaču pritoke kanala Ferenc, kao i slijedeče manjine: Bunjevce, Sokce i Nijemce.

Nakon drugog svjetskog rata dolazi novi val seobe. U okolinu Báje iz južnih županija Cehoslovačke dolaze madarske obitelji, iz Bukovine pak doseljavaju se Sikuljci. Smještaju ih u domove iseljenih Nijemaca.

Pored raznolikosti i šarenila národná kultura ovog kraja u osnovnim crtama nosi na sebi glavna obilježja seljačke kulture južnog dijela velike madžarske nizine i područja izmedu Dunava i Tise. Najvažniji elementi su: konstrukcija naselja, gospodarstvo i arhitektura a na temelju tih elemenata môže se zaključiti da su nastali, formirali se u ovom kraju.

Predmeti, kóji se koriste u tradicionalnim seljačkim kulturama, mogu se svrstati, grupirati po načinu izrade. Ta podjela se sastoji prije svega od grupe predmeta izradenih u domačinstvu, isključivo za domácu upotrebu, nadalje onih predmeta kóje su izradili seoski specijalisti, majstori domáce radinosti pa do grupe onih predmeta, kóje su izradili najbolji, najdarovitiji seoski i gradski majstori.

Iz ovog slijedi da je seljak ovog kraja i podneblja živio u okruženju takvih predmeta kao što su jednostavne glinene posude vlastite izrade i predmeta kóje su izradile vješte ruke poznatih majstora udaljenih krajeva zemlje odnosno inozemstva.

31