Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1916

Index

onda brime kriza nece te moc Oboriti. 5. „ Koji si za nas na kriz propet." Pomolimo na zadnje dokoncan je muka Isusovih. Nepretelji njegovi ne miruju, progonjeni mora umriti! Uzbunirao se gotovo za nedostojnost, sto nevin od grisnikah mora biti usmréen! Pa opet na koliko se smirimo, kad pogledamo na kriz. Koliko je zivota probudio Bog iz nevino prolivene krvi! Kak­vim vrilom milosti Bozje postadose svete rane, koja se neprikidno razliva za spasenje grisnog covicanstva! Pro­bodeno prisveto Srce pocetkom posta jednog novog svita, koji nauci ljubiti i za Boga zrtvovati. Íz smrti patnje, boli proizidje zivot, milost, uskrsnuce. Sad smrt obilnu zetvu zanje. Mili­jun i inilijun oruzja stoji joj na uslu­gu. Dapace ima takav zanat, sto se vi­se godina uei, da samo sto vise zrtva imao bude, to je vojni zanat. Strasno je viditi dilovanje rata, ali kriz tako blista s vise zadimljena ratista, kao znak utisenja. Na koliko uzplam­ti hrabrost, pouzdanje nasih borioca, kada mog'u prisutni biti kod ponav­Ijanja posvetilista kriza, kada mogu moliti peto otajstvo zalosne krunice pod svetom mísom u taboru. Sa kri­za zrake lete na svakog junaka, koji ukraj puta izdise dusu svoju. Olaksa­nje osica ranjenik 11 dusi, kada mu sestra podvornica pruzi na celov sveti kriz. Propeti Otknpitelj uei krséanskog muza, da je smrt junacka slatka. Kak­vo utisenje snilazi u sroe boriocah, kada na poeetku bitke ukaze se na bojnoj fronti vojni svecenik s krizem na prsima; jos jedanput, mozda pos­lidnji put, u ime propetoga skida bri­me griha sa tiskobni dusa. Sveti krst je znak utisenja u bitki! Mi pak ovde doma priporucimo zadnji clanak zalosne krunice za umi­rajuce. Nek se ne nalazi med nama nijedan, koji bi u stanju teskog griha bio. Da li bi moguce bilo, da se usrid pokoljnih bitakah, od toliko pogibeljih opkoljen nadje kogod, koj bi znajuó i hoteé nepretelj Bozji ostao? Ako, kako se to cesto dogadja, posle ostre bitke u nocno vrime easnici, momci na rumeno krvavom bojnom polju na kolina padaju kod noga vojnog svece­nika, da se ispovide, ta eudesa pobolj­sanja plod su vase molitve, ljubljeni u Isusu, koji ovde doma revno moli­te péti őlan zalosne krunice. Ovamo dakle svetu krnnicu, neka ju prime u ruke krscánske zene i lju­di jednako i neka se ne stide to cini­ti, sto im suborioci i na tudjoj zemlji, u vojnim sancima izvrsuju. Prihvati­mo se svete krunice osobito prigodom poboznosti putkriza i ősim tog svaki dan. Oruzju nasih pradidova molenje svete krunice doprinese pobjedu. Uo­nela nam sveta krunica i sad konac­nu pobjedu nad brojnoj vecini, koja nepreteljima, na razpolaganje stoji. Kada se na sudnjem danu raztvore sada nepoznati putevi odluke Bozje, cudsa cemo gledati, da doma obavlje­na bobozna molitva koliko je dopri­nela izvojevanju bojevali i odlucenju bitakah. Bacimo se podnozju kriza sa odvaznom odlukom prave pokore, is­krenog poboljsanja u ruci sa nocnim oruzjem, svetom krunicom, molimo ponizno, da Bog po pravdi svojoj udili nam domacima i nasim valjanim vojacima osicati njegovo neizcrpivo milosrdje, pokratio nam dane kusnje, udiüo pokojnom puku pobjedu i mir. Amen. Lavoslav. nadbiskup. Tiskara Sv. Antuna u Subotici 210 — 4 —

Next

/
Thumbnails
Contents