Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1916

Index

neumirnosti jezika, srca. Pred ocima Spasitelja se ukazuje síruja griha od pocetka do kraja svita, te svu ovu grdobu vidio i gledao je sa svojim svetim oőima, sa ljubavlju punim srcem prema svomu Oeu nebeskom, i groza tako mu progje svu bitnost, da se krvavim znojem znojio. Motrio je muke prokletih, sto a grihe imaju podnasati. I vidio je svoje pribliza­vajuce se muke te se zgrazao od njih. Cuo je jos viku za pomoó onih, koji su se u grisima mucili. Gospodine po­mozi, pogibosmo ! I kupajué se u znoju priporuci sam sebe za sve grisnike. „Oce ne moja, nego neka bude tvoja volja". Ovo je bila smrtna tis­koba i pomirbena molitva Gospodina. U noéi mukah vidio je Gospodin i straliote svitskog rata, sve nevolje i muke na ratistama, u bolnioama, suze zaostavljenih i sirotah, al vidio je i grihe, koji su prozurokovali rat sa svim svojim strahotama te priporuéi svoj zivot, da izmiri srcbuBozju, pok­rati njegovu kaznu. Primi u ruku moj krscanski virnice svetu krunicu kruto te obecaj pokoru, pravu iskrenu po­koru! Kuone ti sat! Jer ritko si pro­matro Gospodina tvoga na gori Mas­linskoj, zato se sad ukazuje Bog u novoj, dósad nepoznatoj priliki. Jer ritko si promatro kaznu griha na ne­vinom Sinu Bozjem, zato sad imas izkusiti pohod Bozji, kaznu griha na narodima zemlje. U duliu klekni uz Spasitelja, koji se krvavim znojem znoji i reei odvaznom voljom: „Gos­podine, Otkupitelju moj odsad eu dru­gi biti! Isuse moj pripravan sam s tvojom miloseu pokoru ciniti i grih obilaziti." 2. „Koji je za nas biöevanStrasno je bilo bieevanje zudija. — Za obadve ruke uzvukli su zrtvu, da su samo prsti od nogah dosizali zemlju. Ovu sramotu i muku imao je Sin Bozji podneti. Opsjeni vojnici jedno-drugog izminjivajuc napadali su zrtvu kor­bacima i bili su kajisima na kraju olovom zalivenima, dok nisu po.susta­jali. Gospodin mueno stenje, na tilu mu néma zdrava dila, sve si mu kos­ti mogao pobrojiti, u svojoj krvi se srusi. Klekni samo uz njeg i pitaj: Gospodine zasto si imao sve ovo pri­trpiti ? Odgovor ce biti: Za grihe tvo­jeg tila, za zloceste zelje eovicanstva! Uzrok bieevanja bise dakle najgnjus­niji grih, uzrokovase ga slomljena nevinost, oteto postenje, pogazena vir­nost, svako oskvrnjenje otajstva zenit­be, svaka vrst ovoga ogavna griha. Za ovaj grih je unistena Sodorna i Gomorha te poravnjena sa licem zem­lje; za ovaj grih, za priljubu Davida, osinu mu kuga kraljevinu. Ovaj grih grize tilesnu snagu, zdravlje narodah; ovoje taj grih, o kojem veli Pismo, da ée odvesti u komar vienje smrti. Vie­noj smrti je glasnik tilesna smrt sa gnjusnim bolestima, kője haraju do treceg, cetvrtog pokolenja. Neces li pogoditi, da je svitski rat kazna i za ovaj grih ? I ako tako osiéas, da si i ti dionik prouzrokova­ne kastige, onda eesto moli drugo otajstvo zalosne kruniee i podhvati poboljsanje. Zatim moli Boga, da bla­gosovi vineane drugove, euva mladez od strasnog udarca ovoga grilia. Ako ne stanemo na put pokvarenosti mla­dezi, nece jednoé tako junacki i po­bozno polaziti u rat, kao sto sad po­djose im oei. Za nas bieevani bozan­ski Spasitelju brani otajstvo zenitbe, euvaj liljan eistoce nase mladezi. 3. „Koji je za nas trnjern okrunjen." Ovo otajstvo molimo za nase valjane, mile vojnike. Na dvoru vojarne grada Antonije odurna vojska opkoljuje Ot­kupitelja. Petsto ljudih provagja s njim pogrdnu igru. Pogani se raduju, sto su jednoé dobili u ruke zrtvu, s ko­jom po svojoj volji mogu postupati. Citavo pozoriste, kralja se igraju s — 2 —

Next

/
Thumbnails
Contents