Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1912
Index
i zace strknputice. Od ovog neka nas sacuva ljübav i cast prema dusi dicijoj i budu nam u pomoci u tom, da dite upozna nasú dobrohotnost i da slidi dobár primer.. Ali dragi virnici, na dicu diluju • ősim obiteljskog kruga, znanci, drugovi, ponasanje i govor ljudih, sokak, selo, grad, slike, kője vide i knjige kője citaju, sve ovo opasnost krije za njih. Mnogi se roditelji tüze, da su im dica neposlusna, ne mogu vladati s njima. Ovde triba u obzir űzeti, da dica na rnnoge grisne prigode nailaze, mozda zalaze i u krcme, pa tamo im se uzlibi u dusu, u pamtu silan utisak. Dicu valja od pogibeljih cuvati. (Ne valja zanemarati svoju duznost u oogoju, ako hoéemo, da nam dicu ne okuze silne grisne prigode, kője prite mladom narastaju izvan obiteljske kuce. Veliku pogibelj kriju za mladez nerazvijenu prostacke zabave, komedije, kője se sad na sve strane priporucuju. Na ovakove osobito valja paziti roditeljima, odgojiteljima, uciteljima i svecenicima; ako opaze, da su za mladez opasne, odmah jih valja svitovnoj oblasti prijaviti, da se odstrane. Cuvajmo dicu, odraslu mladez od zla stiva, da im isto dusu ne okuzi. Nemoralnastampaupravo je otrova, koja upropasduje mlagjan narastaj, jer poziva na grih i upoznaje nácin grisenja. A1 ne triba samo od zla stiva cuvati mladez, nego i od nesramnih slika i takovih oglasa. Ta mladez drazi oglas u izlogu izmetnut i rada bi upoznati ono, sto se tako skakljivo priporucuje. Ovo drazenje je ugodno, ova otrova je slatka; da je zuka ne bi bila opasna. Ovu zelju ne moz ugusiti jednostavnom pritnjom ili kaznom; moze biti, da se sotim bas podpiriva. Ove stvari nam tako valja zabranjivati, da dica citaju nam s lica, da su za njih nedostojne. A trgovca, koji s takvim stvarjma trguje upravo triba sudu prijavitj^' Jos jedno priporucujemo. Imajte i brigu i na to s kim se druze vasa dica, ne mojte trpiti oko njih zloceste drugove. To zlocestih drugovi nesram i drugo zlo uvuce se u igru dice veé od 9—10 godina, osobito ako su ta dica zanemarena i na sokaku se odhranjivaju. Zalosni primeri svidoce to. Mnogi bezbrizni roditelji ne viruju, da su njihova dica nevaljana, pokle ne doznaju o njima nista zla. Bilo kako mu drago triba pripoznati, da dica na silnu napast nailaze, lakó se kvare; zato brinuti se valja, da ulica i zlocesto drustvo ne porusi, sto roditeljska kuca i skola gradi. Iz svega ovog mozete razumiti roditelji i odgojitelji, da uzgoj mnogo brige, marljivosti i rada zahtiva, zato svima nam se valja poruké uhvatiti, da od ljubavi prema dicí tako jih odhranjivamo, da postanu dica Bozja i po nasoj trudbi Isusu privedeni mogli budu cuti: ovakovih je kraljevstvo nebesko. Ovo óe biti ujedno najlipse priznanje nasega odgojiteljskog truda. II. Rici Isusove: „pustite dicu neka dolaze k meni i ne branite joj", u drugom redu tako se mogu razumiti, da diciji svit i mladez privedemo u neposrednu