Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1910
Index
— 201 -primit ce mene samoga." 2) Katolicka Crkva sicajuc se toga, od postanka svoga nastojala je malene Isukrstu privesti i njima, jos dok su majcinim mlikom dojeni, svetu pricest davati obicavala. A ovo je, kao sto je to gotovo u svih stari obredoslovnih knjiga propisano bilo, bivalo u sakramentu krstenja, a ovaj obicaj mistiniice je i ostao, a kod Grka i istocnih naroda i danas postoji. A za odkloniti opasnost, da maleni prisveti kruh neizbace, vec od pocetka uobicajilo se Eucharistiju istima samo pod prilikom vina diliti. Ali ne samo 0 krstenju, nego posli i cesce su pokripljivali malene s ovim kruhom angjeoskim. Zavladao je u nikih Crkva obicaj i da su se dicica odmah iza klera pricescivala, a na drugih misti iza pricesti odraslih dilili su njima zaostale cestice. Vrimenom je ovaj obicaj u latinskoj Crkvi izceznuo, sve dok do porabe razuma, —kad se poceo nisto razvijati, ne dogjose, i nisto malo znanja o prisvetom Oltarskom Sakramentu ne nabavise: maleni nisu ucestvovali kod Stóla eucharisticnoga. Ovaj novi, vec i po nikih pokrajinskih sinodi primljen red svecano je potvrgjen, odobren po cevtrtom Lateranskom sveopcem Saboru od godine 1215 i proglasen onim glasovitim XXI Kánonom, po kojim se Virnikom Sakramentalna ispovid 1 sveta pricest, kad su vec do porabe razuma dosli, s ovima ricima propisuje: „Virnik bio on ma kojeg spola, kad je do razuma dosao, sve svoje grihe sám neka virno izpovidi, i to najmanje jedanput u godini svome vlastitome pastiru; zadatu pokoru prema silama da ispuni, primivsi barem o Uskrsu svetu pricest, ako ne bi slucajno po savitu svoga duhovnoga Oca, sbog kojeg razboritog uzroka, svetu pricest na kője vrime odgodio". A tridentski Sabor, 1) na nikakvi nácin ") Mark. XVIII. 3, 4, 5. *) Sess. XIII. O sv. Eucharistiji c. 8. can. 9. ne osugjujuc stari obicaj o pricesti najmlagje dice prija nego sto bi do porabe razuma dosla, lateranski dekret potvrgjuje i anathemom udara one, koji obratno misle: „Ako bi ko kazao, da svi i pojedini, obojega spola Kristovi virnici, nisu duzni kad do porabe razuma dogju svaké godine barem o Uskrsu pricestit se — kako to Alajka — Crkva zapovida izopcen bio." Svi dakle Isusovi Virnici, na temelju vec donesenog i danas vrideceg zakona sabora lateranskog, kad su do porabe razuma dosli: obvezatnim se smatraju barem jedanput u godini sakramenat pokore obvrsiti i sv. pricest primiti. Tecajem vikova, obzirom na porabu urna i razuma, uvuklo se nemalo zalosni zloporaba i pogrisaka. Bilo jih je, koji su drugo za pokoru, drugo doba porabe uma kod pricesti ustanovili. Za pokoru oznacili su vrime, kada dite zlo od dobra, casno od necasnoga rasuditi i tako grisiti kadro jest; za sv. pricest pako hoce kasnje doba, kad je u ditetu vise znanja u viri i zrilija duhovna priprava duse. I ovako vrime za primanje prve sv. pricesti prema raznim mistima i ljudskim obicajima; ovde se od 10, onde od 12 i 14 godina propisuje, a uzkracuje se sveta pricest malenima ili onima, koji do propisanih godina nisu dorasli. Ovaj obicaj, po kojem pod izlikom branjenja casti prisvetog Sakramenta odstranjuju se virnici od blagovanja istoga, postao je uzrokom mnogim neprilikama. Ovako je nastalo, da iz narucaja Kristovog odtrgnuta nevinost dicijega doba: s nikakvim sokom nutarnjega zivota nise hranila; a ovomu je poslidicom, da mladez lisena te prijake obrane, opkoljena tolikim zasidama, izgubivsi njeznost srca : postaje zrtvom griha prija, nego sto bi okusila svete tajne. Budi recimo, da se prija primanja prve sv. pricesti marljivijom obukom i savrsenijom ispovidi pripravljalo — a sto bas nije svagdi ovako bilo: zato uvik