Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1908

Index

— 3 — subojnikah saopcuje se nama u otajstvu svete potvrde; ricju ova kuca je kuca sinova Bozjih, onih, koji nisu od tila i krvi, niti od nagona oholosti nego su od Boga rogjeni. Ovde nas opkoljuje Isus nevidivim nacinom, blagoslov njegov napuni hramove i zrtvenike nase, lelija se na svetoj vodi, na svicam i na nasim paomama, talasi se u zvonjavi i razliva se u tamjanskom dimu. Ovde je, onde je sám on; te u crkvi u kuci njegovoj mi vec ne dotaknjivamo se samo skuta haljine njegove, nego u svetim otajstvima uzivamo njega samoga i obilne milosti njegove. Isukrsta istinito u crkvi posidujemo; crkva je za nas i za buduca pokolenja prisutnost Isukrstova megju nama. Dapace apostol crkvu naziva Isusovim tajinstvenim tilom, a mi za njim punim pravom drzimo istu za najvecu milost svita. Jest, najveéa je milost svita otkupljenje i sto ovo posreduje sa pokolenjima, crkva. Blazeni oni, koji su dica njezina, ako zaista zive njezin zivot. Ovo je ona svatbena kuca, di gore svetiljke i stanuje radost dusevna, izvan ove kuce je pak tamnost, u kojoj zalost i tuga strasi a mi bolnim srcem gledamo u ovu vansku tminu i molimo za duse, kője su se od crkve otugjile. A1 zasto vam i donasamo u pamet dr. kr. milosti ove kuce i toplinu ovoga doma?! Zato, da povisenim odusevljenjem ljubite papu namisnika Isukrstova, ta sve ove milosti bo njegovim rukama su povirene i njegovim posredovanjem dobivamo i mi iste. On je glava kuce i upravitelj blaga Isukrstova. Apostolsko poslanstvo, kojega mocju muzevi apostolski biskupi i svecenici hogjaju stopam Isusovima megju nama, od njega izlazi. Ruka njegova veze i risava tako, da je i u nebesih svezana ili risena sveza duse nase. On je otac obitelji, koji prvi dili krusac megju kucnim pukom Isukrstovim. Njegova je vrhovna vlast kljucevah, koji sluze za vrata kraljevstva Bozjega; on je zivo srediste vire i ljubavi, on je spona i glava krsóanluka raznih jezika i plemena; ricju on misto Isusa stoji i diluje, cini to, sto mu slavni prastajuói se natpastir poviri: pasi jaganjce moje, pasi ovce moje. III. Devetnaest vikova stoji vec misto Isukrsta papa na celu krsóanluka; stoji, poucava, vodi, brine se, moli, ljubi. Blagoslov Isukrstov je na njemu a milost u njemu, osobita providnost ga cuva i vodi. Ako bacimo pogled na puteve, kojima je Bog papu vodio i postepence ga podizao te prid narodima proslavio, od radosti zaigra nam srce i plemenita samosvist nam napunjuje dusu nasu. Vidimo naime, da je rimska sveta stolica u povisti naroda krscanskih pristolje i vladavina ugleda bozjega megju nama. Njezinim odlukama u virskoj stvari pokorava se svit. Ugled njezin ne proteze se na Rim, niti jednu kraljevinu ili jedan aio svita, nego na vasioni svit. Di se izpovida apostolsko virovanje i viruje se u opcenitu katolicku svetu majku crkvu, tamo se stovanjem i klanjanjein ponasaju prema stolici svetog Petra; tamo papa nije tugjinac, nego je otac u obiteljskom krugu i ljubljeni pastir nad stadom svojim. Megju nas i njega ne moze zabiti klin rodbinska, jezicna, narodna, naobrazbena razlika, pokle nas spona dusevna, vira Isusova i njegova milost veze s njim, stovanje i ljubav spram njega s virom nasom Bog je ukapo u dusu nasu; komu u dusi zivi vira, taj zna stovati i ljubiti ovoga patrijarhu i cuvara vire. Ne ogranicuje ovo klanjanje niti vrime niti prostor; na niskom i visokom stepenu izobrazbe stojeci narodi, rob crnac i izobrazeni virnik jednako stuje na stolici Petrovoj namisnika Isukrstova i u njem onu vlast, koja od Boga dolazi. Ova je vira pridobila narode naslidniku sv. Petru; ova je vira nukovala narode svoje, da poloze kod noguh pape duznu ljubav i poklonstvo. Temelje svojih opstanaka ovoj su klisuri privezali, kraljevi