Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1908
Index
1. LJUBLJENI U ISUKRSTU VIRNICI NAŐI! Opet sveta radost obuzima srce nase i upravlja nas pogled put Rima, di papa Pijo X., nas sveti otac 18. rujna 1908. svetkuje pedesetu godisnjicu zaregjenja svoga. Prije pedeset godina privede ga providnost zrtveniku, svetom kamenu, na kojem prikaze prvo svoje posvetiliste svete mise, da mocju rici Isukrstove jednoc on sám postane temeljnim kamenom zrtvenika i crkve: Ti si Petar, tojest hridina i na ovom kamenu sagradicu crkvu moju. — Pedeset godina je zaregjen te ljubeóim srcem i revnom dusom krene stopam dobrog Pastira, koji ga odredi u Tombol za kapelana, u Salzano za plebanosa, posle za biskupa mantovackog i patrijarhu mletackog, da napokon njemu poviri cilokupno stado svoje te i njemu, kao jednoc Petru, stavi bodrivo pitanje: ljubis li me jace, jace nego ovi? Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje! Kako se dakle ne bi radovali ovom danu, spomensvetkovini ovolike velike milosti Providnosti? Kako se ne bi veselilo ovaj dan dusevno stado onoga pastira, koji s ocinskom ljubavju udvoji najvisi ugled, koga pripravno slusaju i hrabro mu se klanjaju milijoni katolikah? Njegova svetkovina i nasa je svetkovina, njegova radost i nasa je radost. Ta mi smo stanovnici kuce na hridini Petrovoj sagragjene a on je upravitelj, mi smo pobornici proti paklenoj borbi a on je vogja nas; takogjer crkva katolicka je obitelj Isusova, koja u papi stuje svoju glavu; glava, upravitelj, otac, vogja je on nama; ako se dakle on raduje, to je obiteljska radost nasa i ako on pobedi, to je nasa slava. Potpirimo dakle na ovoj svetkovini plamen vire i ljubavi te da sto odusevljenije mogli budemo ucestvovati u radosti Svetoga Oca, uzmimo k srcu, prigodom ove svetkovine to, da ko je nama papa, — kakvo blago cuva za nas i kakve milosti posreduje Gospodin po njemu! I. Najvece nam je blago vira nasa, njezina svitlost kao vrhunaravni sjaj prilazi u dusu nasu te u samosvisti nasoj ukazuje se kao nepokolebivo osvidocenje. Ovaj sjaj Bog uliva u nas, da u toj svitlosti hodimo i u njezinoj blizini zivimo, te da i tamo i onda mogli budemo viditi, uhvati se i ljubiti, di znanost i svitlost pameti magla koprine pokriva. Vira je nase utisenje, jer po njoj smo spojeni s Isusom; ona je vrilo virskih i cudorednih sila, koja je po apostolu davno nadvladala svit a nadvladaóe i u nama. Vira je nasa pobida! Néma blaga, kője bi se takmilo s virom i pravo je mozemo prispodobiti onom skupocinom biseru i zakopanom blagu price evangjeoske, za koju sve imamo dati, da nju priskrbimo i ako ju posidujemo, svaceg nam se valja odreci, da ju ne izgubimo. Pa kad bi i sve izgubili radi nje, i. LITT. CIRC. 1908. 1