VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 84

84 lonskom tematu: Srbiju,

358

) što se od onda ovako nazivlje.

359

) Srbiji se pako u romajskom jeziku

360

) nazivlju

: podanici (Servi).

361

) Odavle je i u običnom govoru naziv „Serbula" za obuću podanika a Serbuljani (Τζερβουλιανοι)

362

) za one, koji tako prostiju i siromašnu obuću nose,

368

) Takav su pako naziv Srbiji dobili, što su ppstali podanicima cara ro

majskoga. Iza nekoga medjutim vremena svidjelo se Srbljima, da kući odu, i car ih otpusti. Kad ali predjoše Dunav rijeku, predomisle se, i zamole cara Heraklija preko stratega, što onda vladaše Beogradom, da im dade drugu zemlju, da se učadore. I pošto bjehu sadanja Srbija, u Paganija i tako zvana Zahumska zemlja i Trebinjska i zemlja Ko

navljana pod carevom oblašću, a bijahu opustošene od Avara (odanle bo protjerahu Romane, koji sada u Dalmaciji i u Dirahiju stanuju), učadori car ove Srbije u tim zemljama i bješe caru romajskome po

dložni. Dovevši svećenike iz Rima i podučivši ih u djelima pobožnosti, car ih pokrsti i privede k staroj vjeri.™*) 35S

) Ovo pričanje Konstantinovo, kako su Srbi najpre naseljeni u solunskoj pro

vinciji a onda opet posretstvom beogradskoga stratega u današnju Srbiju, pa Paganiju, Zahumlje, Trebinje i Konavlje, susreću mnogi pisci sumnjom. Tako: Zeuss, 612. 613 op. 1. Diimmler, 866; Rački: Doc. 276. ; Grot 83. veli, da ta pripovjest mora, da ima ipak neku istoričku osnovu. I ja držim, da nije smjeti preko ove bilješke na lako proći. Možda je prvi pohod Srba u Solunski temat bio po Bizantincima odbit, pa su oni bili prisiljeni uzmaknuti preko Dunava, to im je tek kašnje privolom Bizanta dana Srbija za naseljenje. Uspomena na prvi pohod u solunskom tematu uzdržao se je do danas u „Serbica" na rijeci Bistrici, odnosno na pritoku rijeke Bistrice. Groti 83. — Car Konstantin Kopronim g. 758 vojevao je na „Slaviniju" Macedonije. Theophanes, ed. Boor I. 347, 364, 430 (Jireček — Radonić, 102). 35fl

) Sasma se protivno svim pričama, kako su Srbiji najprije došli u solunsku provinciju, a onda opet u Srbiju, Paganiju, Zahumlje, Trebinje i Konavlje, kazuje u gl. 29. kako su Σκλάβοι razorili Epidaur sa ostalim κάστρα. Jireček — Radonić, p. 103, op. 2. 860

) Ο toj etimologiji sr. Banduri, notu 24. Lucij u notama k kroniki popa duk

ljanskoga već posvema ispravno primjećuje, da je naziv „Srbi" domaćega slovenskoga porijekla, a grčko: Σέρβλοι odnosno latinsko: Servi je tek prilagodjivanje slovenske riječi ka grčkom^ odnosno latinskome jeziku. — Cf. Pavić

1

: p. 16 i si.; pa III. p. 65. 3β1

) Δούλοι ovdje ne znači robovi, već: podvrženi pod vrhovništvo. Cf. zname

novanje riječi δουλεία, gore u gl. 29, p. 5. op. 3S2

) Pavić

1 p. 17. si. tuj ima neku po mom mnijenju posvema neosnovanu kon

binaciju, kako bi doveo u novom tekstu u svezu taj naziv τζερβουλιανός sa „Crvenom Hrvatskom". Pitanje u ostalom posvema sporedno za njegovu teoriju. 363

) Po posebnoj, naravno vrlo primitivnoj obući Srba, nazivali su Grci takovu obuću: serbule, a one, koji su ih novili „Serbuljani". — Jagić arkiv XXXI (1910) do

naša carevo etimologisanje u savez sa crevlja (črevij). Proti tome Pavić

3

, p. 64, op. 2. 38t

) Ova stara vjera je nešto sumnjiva. Pokazuje, da bi to mogao biti dodatak poznije dobe, kad je već raskol jače saoštrio staru i novu vjeru t. j. grčku i rimsku, — Od: „Iza nekoga" medjutim do: „vjeri", je pozniji umetak.