VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 80

80 strategu. Ne mogući tako živjeti, pristupiše Basiliju

334

) slavnome caru i podučiše ga ο svemu rečenom. Slavni ovaj car Basilije naredi, da sve, što se davalo strategu, podaju Slovenima, da umiru živu š njima; samo malo nešto,

335

) da daju strategu, tek da se pokaže njihovo po

daništvo i podvržnost romajskim carevima i njihovu strategu. I odonda su svi ti gradovi tributarni Slovenom i plaćaju im danak,

336

) i to grad Spljet 200 nomismata, grad Trogir 100, grad Zadar 110, grad Osor 100, grad Rab 100, grad Krk 100, tako da je zajedno 710 no

mismata, osim vina i drugih različnih stvari,

337

) jer to davahu još povrh onih nomismata. Grad pako Raguza leži medju dvjema zemljama, Zahumskom i Trebinjskom, a Raguzani imadu svoje vinograde u tim objema zemljama i plaćaju arhontu Zahumskom 21, a arhontu trebinj

skome 36 nomismata. Glava XXXI. Ο Hrvatima i zemlji koju sada nastavaju. Ο Hrvati, koji sada nastavaju strane Dalmacije, potječu od nekr

štenih Hrvata, koje i Bijelima nazivlju. Oni su onkraj Turske, stanuju blizu Frangije, a susjedi su Slovenima, nekrštenim Srbima. Riječ pak Χρωβάτοι

338

) znači na slov. jeziku one, što imaju mnogu zemlju. Ovi se Hrvati utekoše k romajskom caru Herakliju, pre no što se Srbi ute

koše k istome caru Herakliju, u doba kada Avari svojevavši Romane

339

) 334

) Basilij I. Macedonac 866—876.« 33B

) Da uzmognemo dobro procijeniti položaj dalmatinskoga stratega, koj je evo dobivao samo neku malenkost od dalmai. gradova, valja znati, da mu je to sav do

hodak bio, što je dobio od gradova, jer zapadna temata t. j. evropske provincije morale su same uzdržavati svoga stratega (συνήθεια), dočim su stratezi anatolskih, to jest azijskih temata dobivali plaću (ρόγα), Vidi se dakle, da je strateg dalmatinski bio za pravo tek počastan tituo, kako je i vlast bizantska bila tek nominalna. Iz činjenice, što nam podaje Schlumberger dva pečata jednoga dalmatinskoga stratega iz g. 840. (od prilike) i jednoga mandatora, nije moći zaključiti, da je tada vlast bizantska u dalmatinskim gradovima „bila u punom jeku i snazi", kako to SiSić u svom Priručniku p. 121 veli. Ta sam car nam veli u gl. 29., da je za Mihajla II. (820—829.) smalak

sala bizant. vlast u Dalmaciji, dok ju ne obnovi Basilij (867—886). Schlumberger sam je sasvim drugoga mnijenja glede dokazne moći ovih pečata, koje Sišić nazivlje „osobito dragocjenim izvorom, odnosno dokazom" tadanje snage Bizanta u Dalmaciji. Schlumberger naime nazivlje Dalmaciju : theme fantastique, comme 1* appelle fort bien Μ. Rambaud, qui n' existe guere jamais que de nom dans les archives de V administra

tion de Byzance. Glede themata sr. Papparrigopulos : Ιστορία τοΰ ελληνικού εθ·νους, II. izd. Atene 1887, IV. p. 40. i si.; Bury

: History p. 330; Harnack: 70; Hirsch p. 198, koj posljednji tvrdi da su Dalmat. gradovi otpali za Mihajla III. a ne II., proti proti čemu opet Harnack. 1. c. * 3S6

) Tomasić*

: Temelji op. (22), pa p. 23. 337

) U lat. prevodu ima za είδος, speciel. Pavić prevadja: plodine, ali mogu biti i druge stvari, ponajpaće kunine kože. 335

) Čitaj Hrovati. cf. notu Bandurijevu br. l.'cap. XXXI. β**) Car razlikuje Φωμάνοος (Τωμάνοι) kako nazivlje dalmatinske Romane, i Τωμαίοος, kako nazivlje Bizantince.