VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 76
76 Klukas, Lonelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos, i dvije sestre Tuga i Buga, odijelivši se od njih skupa sa narodom svojim, dodjoše u Dalmaciju i nadjoše ondje Avare, koji držaše tu zemlju.3.1 neko vri jeme ratujući jedni s drugima, nadjačaju Hrvati i jedne oćl Avara po kolju, a ostale prisile, da im se pokore. Od toga doba obladaše tom zemljom Hrvati. A ima još jednako u Hrvatskoj potomaka Avara i pozna im se, da su Avari. 306 ) Ostali pako Hrvati ostadoše kod Frangije, i zovu se danas Bje lohrvati, imajući svoga vlastitoga Arhonta 307 ), a podložni su Otonu Ve likomu^ kralju Frangije i Saske"* 08 ). Oni su nekršteni, a ulaze sa Turcima (Magjarima) u tazbine 309 ) i prijateljstva. Od onih se pako Hrvata, koji dodjoše u Dalmaciju, odijeli jedna čest i obladaše Ilirikom 310 ) i'Pano nijom. 3H T I ovi imahu samosvojnog arhonta, koji tek šiljahu prija bija: „ein Phantasieland. Bury (Vjes. ark. p. 128) veli, da ima Jagić pravo, kad smatra ovo pričom, ali valja dodati, da je ta pripovijest slavenskoga izvora, a ne fantazija. — Jireček: Ges. der Serben p. 108 očito prihvaća, da je to priča. — Od hrvatskih isto ričara potanje se je sa Belohrobaiijom bavio: Mikoczy, Otia Croatiae cap. III., pa Rački: Rad 52; „Biela Hrvatska; Biela Srbija" (Sr. Grot: u Jagićevu arkivu V. 390, kritizira Račkoga). — Bijele Hrvate, Srbe i Koritance spominje: Nestor, III. p. 3. — 30δ ) Γινώςκονται Άβάρεις οντες mislim da neispravno prevadja Grot, 43: „ kotor 'hWvb i priznajutT, za AvarovT>", a još neispravnije Laskin 119 „i priznajutija Avarami". Ja držim, da car ovdje hoće reći, da se još i danas „poznaje na njima avarski tip". 307 ) Bury: misli ovdje na Boleslava I. češkog g. 950 (Vjes. ark. X. 96.). Cf. Rački: Rad. 52. 80s ) Ti su po Paviću: 29. op. 3. ostali u Karantaniji, gdje njima upravljahu vojvode : Eberhard 837, Berthold itd. 309 ) Sr. Pavić, p. 33, op. 17. za čudo misli tek na kraljev rod. Πένθερος sr. sta roindijski: handhu, staronjemački : bintan (binden). Mogli bi dakle reći, da su kao προσήκοντες stupali u veze sa Magjarima. Cf. Schräder: 1. c. p. 95. 81 °) Banduri tu opaža pozivom na Lucija, da Porphyrogenet ovdje pod Ilirikom razumjeva Dalmaciju(?), a pod Panonijom zemlju medju Savom i Dravom (Pannonia Savia, Interamnia). — Pavić, p. 29. op. 4. drži, da car misli zemlju, što je medju Ku pom i Murom. — Porphyrogenet sam spominje Ilirik još u svom djelu: de themat. II. 1. (Patrol, p. 116, Ed. Bon. p. 47), gdje veli pozivom na Hieroclov Synekdemos, da macedonski thema spada pod Ilirik. Hierokle spominje: Επαρχία Ιλλυρική α' Μακεδονία υπό κονσουλάριον · πόλεις λβ' (32), a ima napose: Επαρχία Μακεδονία β 'δπό ηγεμόνα πό λεις ή (8). — Ρ. Wesselings u svojim Prolegomena k Hieroclovom Synekdemu veli, da su pod ilirskoga prefekta praetorio potpadale ove provincije: Macedonia I. et II. (Salu' taris), Tesalija, Ahejci, Kreta, Epir stari i novi, Dacija mediterranea et ripensis, Dar daniju i Prevališ. To je istočni Ilirik, kako uči Notitia imp. Orient. 1. i 24. Hierocle dodaje još Panoniju na temelju Justinianove novele III. (Patrol. IO83). Cf. Backing: Not. dig. II. 658. 311 ) Panonija još se spominje u c. 25, de adm. imp., i de themat. II. IX. (Επαρ χία Παννονίας δφ' ηγεμόνα πόλεις β, scilicet, Sirmium i Bassiana (Hierocl. I., XVIII). Odavle se može zaključivati, veli Rački, Doc. p. 271. op. 6. da Konstantin ovdje pod Panonijom razumijeva kraj savski i srijemski, a pod Ilirikom susjedni kraj. — Pavić, p. 29. op. 5. drži, da car misli na „Pannonia inferior" medju vodama Rabom, Dunavom, Savom i na zapadu štajerskom zemljom, u kojoj ono godina 817—823 bijaše „dux in
