VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 64

64 ovi, čim prodjoše, mahom otjeraju Romane i zauzmu pre rečeni grad Solin.' I za kratko vrijeme, iza kako se tamo nastaniše, počmu iti za plijenom; Romane, koji stanovaše u poljima i višim mjestima poubiše, t a njihove vesi zauzeše. Ostali se Romani spasoše u primorske gradove, i vladaju s njima sve do sada. Ovi gradovi jesu : Rauzin (Raguza), Aspalaton (Spljet), Tetrangurin (Trogir), Diadora (Zadar), Arbe (Rab), Vekla i Opsara (Ozor). Njihovi se stanovnici do danas zovu Romani. ΓB>. Ό Na koj pako način bude počam od vladavine cara romajskoga Heraklija podložena Romajcem cijela Dalmacija

2,18

) i narodi oko nje, kao Hrvati, Srbi, Zahumci, Trivunjani, Konavljani i Arentanci, koje zovu i Paganima, govorit će se u spisu b Hrvatima i Srbima. — Kad je rimsko carstvo uslijed tromosti i nehaja vladalaca, a osobito za Mihajla Amorskoga Mucaoca skoro na ništa moralo spasti, postadoše stanovnici Dalmatinskih gradova samovlasni, niti caru romaj^kome, niti kome drugome podložni.

2+il

) Ali i tamošnji (τά εκειαε) narodi, Hrvati, Srbi, Zahumci, Trivunjani i Konovljani i Dukljani i Pagani postadoše, zbaciv uzde rimskoga carstva, samosvojni i samovlasni, nikome nepodložni. Vladare, kako vele, narodi ti ne imadjahu, već kako je to pravilo i kod ostalih Slovena, župane starješine.'

2A

'

]

) Ali većina tih Slovena ne bješe krštena, i osta dugo nekrštena. Za vlade pako hristoljubivoga cara Basilija, poslaše poklisare, tražeći i moleći, da pokrste one, koji su medju njima nekršteni, pa da budu kao i negda podvrgnuti romajskomu carstvu. Saslušavši ih blaženi i slavni car, izašalje carskoga čovjeka

0

*

6

) (bazilika) sa jerejima i pokrsti sve one, koji bijahu medj rečenim na

»") Bury (Byz. Ζ. XV. 1906, 517—577. Vjesnik ark. X. p. 98 op.) kaže, da je ispao predikat iz teksta, a Banduri, da ga je upravo u protivnom smislu interpolirao. Grot (Arch. f. si. Phil. 1881, 392), je već isto istaknuo i predložio kao predikat ume

tak: ζονλικως etotv (Bury voli: ήαν, što bi već bilo pravije) οποΐεταγμένο: τώ βασιλεΐ των 'Ρωμαίων. Ja držim, da ispred riječi liäza ή Δαλματία valja staviti: υπήκοα τοίς 'Ρωμαίοις εγένετο .... — Slroh.il, ο. α 16 pozivom na Benevenia, Annuario dalmatieo III. 1886, ρ. 174, veli, da ne treba tekst ispraviti. Grol, o. c. p. 47 drži, da se pod ri

ječima πΰζα ή Δαλματία imadu razumjevati dalmatinski gradovi, kako to daljnji tekst pokazuje. Ja pako mislim, da se pod „cijelom Dalmacijom" imade razumijevati i prcvalitanska Dalmacija i dalmatinski gradovi sjeverne Dalmacije. Za samu povjest sr. Theoph. cont. V. i 25. Rački 337; 24a

) Maurikios: Ars militaris XII. — Schräder: Die Indogermanen (p. 110 i si.) uči, da je tako bilo u početku općenito kod indoevropskih (indogermanskih) naroda. Takovu organizaciju malenih župa sa starješinama na čelu imadjahu i polapslii Sloveni, koje je prije zatekla propast od Germana, nego li su se mogli sjediniti u veću političku cjelinu. Ovi starješine, odnosno plemenski vladari obavljali su i bogoslužje (sr. hrvatsku kroniku ο „svetomu puku = Svetopluku), pošto Sloveni ne imadjahu po

sebnoga svećeničkog staleža. Cf. Kaemmel, Sächsische Geschichte, Leipzig 1899 p. 15, 16.

50

) Βασιλικόσ = carev izaslanik, slično onome kako mi poznadosmo kraljev slio ga čovjeka (homo regius). Basilik bješe svećenik. Vogt. 267.