VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 5

5 a irna natpis Σόνταγμ,α. Sudbina toga rukopisa takodjer je intaresantna. Poslije pada Carigrada .dodje taj rukopis u zbirku ugarskohrvatskoga kralja Matije Korvina, čiji grb i danas nosi uvez rukopisa. Kasnije dodje rukopis u privatni posjed, a konačno ga kupi gradska biblioteka u Lipskom. Izdan je prvi put u Lipskom 1751—54. od Henr. Leicha i J. Reiskea.

17

) Sadržan je u bonskom izdanju, kao i u patrologiji. Osim Reiskea, čiji je glasoviti komentar, ako i zastario, još i danas na glasu, bavili su se ovim djelom potanje Bernhardy,

18

) Rambaud,

19

), Wäschke,

20

) Diehl*

1

) Bury™) i Ebersolt

2

*). Djelo samo je kompilacija iz starijih djela i spisa, pa za to i sa

držaje ceremonijal iz različite dobe. Tako imademo u njem ceremonijal iz dobe Justinijanove, sačinjen od njegovoga eeremonijara Petra. Amo spada c. 84—88 ο investituri dvorskih činovnika, c. 87—90 ο načinu kako se primaju strani poslanici; ceremonije zacarenja c. 91—95. Ima demo tu ceremonijal kod carskih gosba od vrhovnoga komornika Phi lotheja od g. 900, pa mnogo opisa različitih triumfa, primanja posla nika itd. Dieterich

2

*) izdao je interesantnije ulomke iz toga djela. Gla/ni sadržaj djela, može se po Dieterichu ovako razvrstati. Prva knjiga sa

držaje tri skupine ceremonija: crkvene (1—37), svjetovne, kao krunidbe, svadbe, imenovanja kaizara i visokih činovnika (38—59), i pučke, kao utrke, plesovi, pjevanja, primanja fakcija cirkusa (61—83). Druga knjiga raspada takodjer na tri skupine: 1) procesije kod crkvenih svečanosti (8—li, 13), i pojedine svečane crkvene ceremonije (12, 14, 21—23), carske audiencije i svečane investiture (15, 24—25, 33—34, 36); 3) svetovne pučke svečanosti (18—20, 32, 35). Konačno ima. još u djelu nabrajanje carskih svečanih odjela i klenodija, propisi aklamacije u čast cara, pa opis carske vožnje (40, 41, 43, 51).

25

) Osim sada spomenutih djela, koje je sam car redigovao, ima mnoštvo, kako prvo spomenusmo, različitih djela i enciklopedija, na ") cf. Krumbacher, §. 107. 4. 18

)'Berliner Jahrbücher f. wissenschaftliche Kritik, 1832, 2, 144 i'j* le

) O. c. 128—136. 20

) Studien zu den Ceremonien d. Constantinus Porphyrogenetus, Progr. Zerbst. 1884. J1

) Sur la date de quelques passages du livre des ceremonies, u: Revue des etu

des grecques, 16. (1903), 28—41. 2

'

J

) The ceremonial book of Constantine Porphyrogennetos, u: The Englisch Hist Review, 22 (1907), 209 i si., 417 isl. 23

) Le grand palais de Constantinople et le livre des ceremonies, Paris 1910. 3

*) Hofleben in Byzanz. Voigtländers Quellenbücher. 19. 38 Ovaj se dio „de Cerimoniis" popunjuje sa djelom: Codini Curopalatae de officialibus Palatii Constantinopolitani. Bonnae 1839.