VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 228

228 oteti dotadašnjem vlasniku Robertu Guiscardn, tako Raeder,

5

) Delarc,

6

) Ckalandon,

1

) Langen

8

) Martens*) i Heinemann.

10

) Međutim je Šišić (u spomenutoj raspravi) ustvrdio, da je ta zemlja Hrvatska, koju je papa htio dati Svenovu sinu, ako bi mu pomogao srušiti njemu nepoćudnoga tadašnjega hrvatskoga kralja Slavca. A kako jedan suvremeni izvor

11

) veli, da je kralj Sven doista svoga ne

zakonitoga sina Magnusa poslao u Rim, „da tamo bude posvećen za vladara, ali je na nesreću putem umro", drži Šišić, da seje kralj Sven doista odazvao papinu pozivu i poslao mu toga sina, da bude hrvat

skim vladarom. Ja sam ovu tvrdnju i njezino obrazloženje potanko pretresao u posebnoj raspravi

12

) i došao do zaključka, da ne može biti govora o tom, da je papa Svenova sina htio podići na prijestolje u Hrvatskoj, nego u Apuliji i Kalabriji mjesto Roberta Guiscarda. Međutim u svojim kasnijim djelima

13

) ponavlja Šišić ovu svoju nevjerojatnu hipotezu o pozivu danskoga kraljevića na hrvatski prijestol, samo ju mijenja u toliko, što sad više ne tvrdi, da je taj kraljević bio onaj nezakoniti sin Svenov Magnus, nego jedan od ostalih njegovih sinova.

14

) Tu hipotezu h

\ „Danmark under Svend Estridsen og hans sonner" Kjobenhavn 1871. str. 202. °) „Saint Grégoire VII. et la réforme de 1' église au Xle siècle" T. III. Paris 1889. str. 107. i 382. 7

) „Histoire de la domination normande" V. I. Paris 1907, str. 240. 8

) „Geschichte der römischen Kirche von Gregor VU. bis Innozenz III." Bon 1893. str. 46. °) „Gregor VII., sein Leben und Wirken" B. II. Leipzig 1894, str. 76. 10

) „Geschichte der Normannen" B. I. str. 273. — Sve ove pisce navodi Šišić „Gesch. d. Kroat." I, 270—271. i u raspravi „0 podrijetlu i zasužnjenju hrv. kralja Slavića" u „Vjesniku hrv. arh. društva" g. VII. (1903/4.) str. 162—3. n

) Adam Bremensis „Gesta hammaburgensis ecclesiae pontificum" u Pertza „Monumenta Germ, histor." SS. VII, 343. Scholion p. 73. i Adami „Gesta ham. eccl. pont." Editio altera. Hannoverae 1876. str. 110. (Šisić o. c. u „Vjesniku arh. dr." VII. 158, bilj. 2.). 12

) „Slavić, kralj hrvatski" u „Prosvjeti" god. XIV. (1906.) br. 9—12. 13

) „Priručnik" D. I. Čest I. str. 255—260. i „Geschichte der Kroaten" I. T. str. 269—273. 14

) Na osnovu spomenute vijesti Adama Bremenskoga uzeo je Gfrörer (o. c. III, 144.), da se Magnus doista g. 1075. uputio u Rim, dakle da je njegov put u Rim u savezu sa ovim pozivom papinim, upravljenim (25. siječnja 1075.) kralju Svenu II

No Dehio (o. c. I, 241. i II. bilješka str. 7. kod Šišića. o. c. u „Vjesniku arh. dr." XIII, 164. bilj. 4.) je ustvrdio, da se taj put u Rim imao zbiti već g. 1063—1065., dakle po tome ne bi on bio ni u kakvom savezu s papinim pozivom obzirom na vojnu protiv Roberta Guiscarda (dotično protiv Slavca po shvaćanju Sišićevu). I Mayer v. Knonau, („Jahrbücher des deutschen Reiches" I, 420, i II, 557. bilj. 146.) tvrdi da se doba Magnusova putovanja u Rim ne može odrediti, ali da se ono zbilo svakako davno prije g. 1075. Zato je valjda Sišić i odustao od svoga prijašnjega mnijenja.