VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 4. - 226
226 državu bolje, ako se izmiri s papom i s njegovom strankom, i time ne samo obezbijedi državu i narod hrvatski od dalnjih nevolja, nego i omogući povratak Dalmacije u hrvatsku vlast. A nema sumnje, da je i papinski legat radio u tom pravcu kod narodne stranke, i stavljao joj u izgled, da će se Dalmacija vratiti Hrvatskoj, ako se narodna stranka izmiri s latinskom i podigne na hrvatski prijestol takova čo vjeka, koji će biti po volji papi i latinskoj stranci. To je bilo tim vje rojatnije, jer je i u dalmatinskim gradovima nastao bio preokret u javnom mišljenju. Njega su proizveli i trgovački i politički interesi tih gradova, jer ovi su se tečajem svoje promjenljive povijesti mogli lako uvjeriti, da su njihov položaj i njihova posebna prava u okviru hrv, države mnogo sigurnija, nego li pod vlašću egoističke mletačke trgo vačke republike. Zato su i oni željeli, da se vrate vremena kralja Kre šimira IV. I tako dođe do toga, da su obje stranke složno podigle na hrvatski prijestol papinskoga kandidata Zvonimira, našto se Dalmacija opet povratila pod vlast hrv. kralja. 30 ) Međutim Šišić (o. c. I, 284.) uzimlje, da za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom nije bila dovoljna sama želja stanovnika Dalmacije, nego da je papa Grgur VIL, koji je tada živio u prijateljstvu s bizant. carem Mihajlom VII. (1071.—1078.) posredovao kod ovoga na korist Hrvata, našto da je car pozvao Mlečane, da se odreku Dalmacije, a ovi da su to i učinili, ne mogući se oprijeti caru. On to svoje mnijenje osniva na vijesti Dandolovoj (o. c. str. 250.), da je dužd Vital Faledro god. 1085. zamolio cara Aleksija I., neka bi prava nad Dalmacijom i Hrvatskom, koja su mu od samih žitelja ponuđena, prepustio njemu, jer on znade, da ona pripadaju bizant. carstvu. 31 ) No iz te se vijesti ne može stvoriti zaključak, da je Mihajlo VII. pozvao Mlečane, da ostave Dalmaciju, a ovi da su se namah tome odazvali. U Mlecima su naravno ' sasvim dobro znali za carska prava na Dalmaciju, pa kad su mislili, da bi za njih bio zgodan čas, da se dočepaju Dalmacije, oni su se radi toga obratili i na cara za dozvolu, da ne bi otuda imali zapreka kod izvađanja svoga nauma. Ali se otuda ne može ništa za ključivati na način, kako su oni izgubili Dalmaciju, kad su ju posljednji put posjedovali. Da nije u samom dalm. žiteljstvu nastao preokret, pro tivan Mlečanima, ne bi Mlečani ostavili Dalmacije, makar da ih je i sam car na to pozvao. Bizantinsko je carstvo dospjelo tada u takovu stisku od napredovanja Seldžuka u Maloj Aziji (sve do pod Carigrad), da je car morao zamoliti (god. 1073.) pomoći od zapadnih vlasti, a nato je sam papa pozvao (1. travnja i 16. prosinca 1074.) kršćane u so ) Rački o. c. u „Radu" XXVIII, 162—163. i 169. — Šišić „Gesch. d. Kr." I, 281 282. sl ) ,,Ut jurisdictiones Dalmatie. et Croatie sibi ab incolis traditas obtineret, quas Cp. imperio pertinere noverat",