VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 224

224 darskoj ispravi od god. 1067. (po Šišiću, dakle iste godine, kad je na

pisan i Petrov hirograf), kojom samostanu sv. Marije poklanja hrvatsko zemljište Točinju, ne navodi ime bizantinskoga cara, nego samo svoje, zovući se „kralj Hrvatske i Dalmacije".

22

) To je nepobitan dokaz, da je Zadar priznavao hrv. kralja, a ne bizant. cara, svojim neposrednim gospodarom, pa prema tome da u god. 1067. nije bilo promjene u odnošaju Zadra prema hrv. državi, makar da opat Petar u svom hiro

grafu ne spominje ime hrv. kralja. O Trogiru doista nemamo isprava prije god. 1069., u kojoj bi se spominjao hrvatski kralj; ali da je i ovaj grad pripadao hrv. državi prije god. 1069., slijedi otuda, što je njegov biskup Ivan na Božić god. 1066. sudjelovao u kraljevskom vijeću u Šibeniku zajedno s ostalim latinskim biskupima (spljetskim, zadarskim, rapskim i osorskim) i s njima zajedno potpisao povelju zadarskom samostanu sv. Marije, koju mu je kralj izdao bio s pri

volom tih biskupa i ostalih članova svoga vijeća.

23

) Prema tome nema sumnje, da je Dalmacija i prije god. 1069. pri

padala hrvatskoj državi. To ne može pobiti ni ta činjenica, što se do god. 1069. spominju carski strategi za Dalmaciju (Nikola i Lav), jer ti su strategi, kako već spomenusmo (po Račkomu), bili samo zastup

nici historičkih prava bizant. carevine nad Dalmacijom i nekim nači

nom poslovođe grčkoga cara kod hrv.-dalm. kralja.

24

) I sam Šišić (o. c. I, 247.) uzimlje, da je god. 1069. Krešimir IV. bio gospodar cijele Dalmacije, a kapetan Lav da mu je potčinjen,

25

) Ako je dakle god. 1069. hrvatski vladar uza sve to, što je u Zadru sjedio carski kapetan, bio gospodar cijele Dalmacije, onda je to moglo biti i prije god. 1069. Po tome egzistencija carskoga stratega u Dalmaciji ne dokazuje još, da Dalmacija tada nije mogla biti u vlasti hrvatskoga kralja. Što pako poslije Lava nema više tih carskih katapana u Dalmaciji, može se protumačiti time, što je vlast hrv. vladara nad Dalmacijom sve više 22

) Documenta br. 50. i 52. str. 65. i 67. 23

) Documenta br. 51. str. 66. — Da se iz spominjanja samoga imena bizant. cara u ispravama gradova ne može zaključiti, da je dotični grad politički pripadao tome caru, vidimo i po tome (kako smo već po Tomašiću o. c. str. 11—12. bilj. 42, spomenuli), što se u donjoitalskim gradovima spominje ime bizant. cara i onda, kad su već oni bili u vlastinormanohohenstaufovskoj. 21

) To se vidi i po tome, što ta čast stratega nije bila neprekidno popunjena. Između Nikole i Lava nalazimo u Zadru g. 1066. priorom Draga, koji nije bio carski strateg ili katapan (On se spominje u dvjema ispravama od g. 1066. u Documenta br. 50. i 52. ste. 65. i 68.). To nam dokazuje, da je ta čast stratega bila podjeljivana samo nekim zadarskim priorima, dakle više kao neko lično odlikovanje, nego li da je to bila kakova posebna služba ili vlast. 25

) Taj zaključak izvodi on otuda, što se u kraljevoj ninskoj ispravi od g. 1069., kojom on samostanu sv. Krševana poklanja otok Maon, navodi među svjedocima i katapan Lav, i to istom iza dvorskih dostojanstvenika (Docum. br. 51. str. 74.).