VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 25

25 zgodno prozajički i jednostavno, nemoj se ništa čuditi sine; jer ne marim prikazati uzorak, lijepih riječi, atičkoga govora, govora zanosnoga i visokoga poleta, već radje smisliti, da te običnim i općenim jezikom podučim ο onom, što mislim da ne valja, ako ne znaš, i što ti lako može pribaviti shvaćanje i mudrost dugoga iskustva.

8

) Držim dakle, da vazda mnogo koristi romajskom caru, ako hoće mir podržavati sa narodom Pečenega, sklapati s njime prijateljske veze i ugovore, i pošiljati svake godine poklisara sa pristalim i .za narod zgodnim darovima a primati od njih taoce i poslanika, koji će u taj Bogom štićeni grad doći sa pratiocem (pomoćnikom),

9

) i uživati od cara dobročinstva i svaku primjerenu poštu. Ο Taj bo narod Pečenega su

sjedan je jednom dijelu Hei sona, i ako nijesu s nama u prijateljstvu mogu navaliti na Herson i plijeniti njega i tako zvana Klimata. Gl. II. Ο Pečenezima i Rusima.

10

) Ο Pečenezi su s Rusima susjedi, jedni stanuju uz druge, i često, kad ne' živu medjusobno u miru, haraju Rusiju, pa je znatno oštećuju i robe. Zato i Rusi nastoje de žive u miru sa Pečenezima, a utržuju od njih volove, konje i sitnu stoku, radi česa zgodnije i udobnije živu, jer u Rusiji nema ništa od prerečenoga blaga. Ali Rusi ne mogu niti sa susjedima zaratiti, ako nisu u miru sa Pečenezima, jer ovi mogu, dok su oni od kuće otsutni, navaliti na njih, uništiti i harati. Za to vrlo nastoje Rusi, da ne trpe od njih štete, i da s njima, jer su snažan narod, sklope bojni savez, kako bi tako bili sigurni od njihova neprija

teljstva, a opet uživali njihovu pomoć. Q A ne mogu Rusi, ako nisu u miru sa Pečenezima, niti u carujući grad Romajaca dolaziti, bilo vojne bilo posla radi. Jer kada Rusi sa svojim čunima dodju do brzica na rijeci, ne mogu dalje proći, ako ne izvuku čune iz rijeke i ne prenesu ih na ledjima

: tada ali znadu navaliti na njih ljudi ovih Pečenega, pa ih tako u bijeg natjeraju i unište, jer oni radi dvostruke rabote ne mogu odoljeti. Gl. III. Ο Pečenezima i Turcima (Madjarima).

11

) Ο I turski se narod vrlo plaši i boji rečenih Pečenega, jer bješe često od njih razbit i malo ne posvema uništen, i zato su Pečenezi vazda strašni Turcima i drže ih na uzdi. 8

) t. j. što se dobiva dugim iskustvom. 9

) t. j. imaju u gradu dobiti pratioca, koji će im biti na ruku. ,0

) Manojlović: Rad 187, pag. 67 i 68. drži to izvadkom iz kakovoga opsežni

jega izvješća iz onih vremena, kad su Pečenezi pravom došli u vidik carske diplomacije. u

) Manojlović: Rad 187, p. 66. veli, da se sadržaj ove glave može odnositi samo na predporfirogenitsko vrijeme; pa je e. 3. mogao nastati samo prije preseobe Magjara u srednje Podunavlje, (p. 68 in fine).