VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 4. - 195
195 jako daleko od Dunava, pa po tome da se moglo reći, da hrv. država i njezina metropolija, sal.spljet. nadbiskupija, (bar približno) dopiru do Dunava. Tu predmnjevu ne pobija ni najmanje spomenuta okolnost, da se Hrvatska zove „regnum", premda je bila pod vrhovništvom fra načkim, jer ta riječ, ovdje ne znači „kraljevstvo", neko samo „vladanje, državu" (njem. Reich). Uz tu riječ rabi Trpimir i riječi „iuuatus mu nere diuino dux Chroatorum", a time hoće on da označi, da on samo po imenu priznaje franačko vrhovništvo, dok u istinu svoju zemlju smatra samosvojnom državom. 21 ) Ta i sami franački (Einhardovi) anali zovu „regnum" vladanje Braslava, kneza Posavske Hrvatske, koji je takodjer priznavao franačko vrhovništvo. 22 ) Sto se tiče ninskoga biskupa, on se doista ustručavao priznati metropolitsku vlast sal.spljet. nadbiskupa, ali je s druge strane i ovaj branio to svoje pravo i uporno tražio, da mu se ninski biskup pokori ; a to je valjda baš i bio razlog, da je on dao metnuti ove riječi u kne ževu povelju, makar da one nisu u uzročnom savezu sa ostalim tekstom povelje, i to zato, da naglasi svoje pravo crkvene vlasti nad cijelim . teritorijem hrvatske države, dakle i nad onim, kojim je neposredno upravljao ninski biskup. A budući da je Trpimir te riječi doista uvrstio u svoju povelju, moramo suditi, da ih je on odobravao i po tome priznavao sal.spljet. nadbiskupu metropolitsku vlast po cijelom terito riju hrvatske . države. Istina, knez je mogao, kako veli Sišić, i tudjem susjednom crkvenom glavaru pokloniti zemljišta na svojim posjedima, ali se mora pretpostaviti, da medju njima nema spora, nego prijateljski odnošaj. No jedva je vjerojatno, da bi Trpimir to bio učinio, kad bi on odobravao postupak ninskoga biskupa, a pobijao težnje sal.spljet. nad biskupa za. crkvenim gospodstvom nad čitavom hrv. državom. Tako vom neprijateljskom tudjinu jamačno ne bi on poklanjao dohodaka i zemljišta na svojim kraljevskim dobrima. Nasuprot izmedju Trpimira i nadbiskupa vladalo je intimno prija teljstvo, kad Trpimir u svojoj povelji nadbiskupa zove svojim kumom (bio mu je ovaj valjda kum djetetu). Pa stoga baš ta okolnost, da on njega nadariva, može nam biti dokazom, da je Trpimir pristajao uz. sal.spljet. nadbiskupa i priznavao njegov primat po svojoj državi sve do Dunava, i zato dao uvrstiti (jamačno po želji nadbiskupovoj) one riječi u svoju darovnicu. Uzrok pako tome pristajanju i priznanju Tr pimirovu bit će političke naravi. Trpimir je valjda htio predobiti dal matinski episkopat za sebe, ne bi li možda spomoću njegovom zavla 21 ) Smičiklas („Pov, hrv." 1, 182.) veli: „Tako su običavali i drugdje možni her cogi svoju kneževinu nazivati, kada su htjeli pokazati, da samostalno vladaju". 2Ï ) Ad. a. 884. kod Pertza o. c. I, 401. Docum. br. 193, 1. str. 379.: „Postea veniente Brazlavoni duce (ad imperatorem Karolum), qui in id tempus regnum inter Dravum et Savum fluminem tenuit etc".
