VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 191

191 bilo u stanje doba, kad je Posavska Hrvatska obuhvatala obje obale rijeke Save tako, da je tromedja izmedju Panonije, Dalmacije i Donje Mezije bila jugoistočno od Sirmija i zapadno od Biograda ;

n

) prema tome je ona tada imala sjevernu čest današnje Bosne i zapadnu čest današnje Srbije. No da sada u doba Trpimirovo taj kraj nije više pri

padao Posavskoj Hrvatskoj (nekadašnjoj Posavskoj Panoniji), zaklju

čujemo po jednoj vijesti franačkih anala, koja veli, da je Posavska Hr

vatska za svoga kneza Braslava (oko g. 884.) obuhvatala samo zemlju izmedju Drave i Save.

12

) Kad je ona izgubila taj kraj, ne kažu nam izvori, ali prema povjesnim prilikama možemo suditi, da se to dogodilo već prije Braslava, naime onda, kad su po smrti cara Lju

devita I. Pobožnoga (g. 840.) u franačkoj državi nastale nutarnje borbe među njegovim sinovima radi diobe carstva, pa je time pala moć carstva. Tu je prigodu mogao upotrebiti knez Dalmatinske Hrvatske (bilo Mislav ili Trpimir) i osvojiti onaj dio Posavske Hrvatske, koji je sezao preko Save.

13

) Moglo bi se medjutim reći, da je taj dio Posavske Hrvatske, koji je ova izgubila, dopao možda kome drugome susjedu, n. pr. Bugarima, a ne baš Hrvatima. Bugari su se u susjedstvu Posavske Hrvatske uvri

ježili onda, kad su dobili u svoju vlast slavensko pleme BodricaBra

ničevaca. Ovi su stanovali na istoku Posavske Hrvatske u Daciji,

u

) t. j. Dunavu na sjeveru od utoka Drave preko današnje Bačke i Ba

nata (u zemlju Severjana), a Dunavu na jugu od Morave do Timoka, gdje je i bilo mjesto Braničevo (Brandiz, Βρανίτζοβα), po kojemu su se skoj i postao njihov vazalni knez. No to nije vjerojatno. Einhardovi anali (ap Pertz o. c. I, 216. Docum. br. 173, 4, str. 333.) vele, da su Bugari g. 827. osvojili Pos. Hrvatsku i tamo namjestili svoje, bugarske upravitelje. Sto bi ih sad navelo, da ove opozovu i podignu na vladu domaćega kneza? Vjerojatnije je, da su Franci ratujući g. 829. s Bugarima pogodovali Hrvatima, samo da s njihovom pomoći lakše svladaju Bugare, pa im zato na čelo stavili domaćega kneza uz uvjet, da ovaj prizna njihovo vrhovništvo. A budući da su kasnije (838.) Franci ratovali na Ratimira, .moramo predmnijevati, da se to zbilo zato, jer se on kasnije htio otresti franačkoga vrhovništva.— I Dümmler („Älteste Gesch. d. Slaven in Dalm. "u „Sitzungsberichte" XX, 396. bilj. 3.) uzimlje, da se Ratimir mora smatrati nezavisnim od Bugara. n

) Jireček „Die Romanen u s. w". u „Denkschriften der k. Akad. in Wien" Β. XLVI. str. 23. 12

) Annales Fuldenses ap. Pertz o. c. I, 401. u Documenta br. 193, 1, str. 379. 18

) I Klaić („Pov. Hrv." I, 51.) drži, da je Mislav iza franačke provale (g. 838.) razmaknuo svoju vlast na jugu Save po današnjoj Bosni sve do Drine. u

) Einhardi annales ad a. 824. (ap. Pertz o. c. I, 212.) veli: „(Abodriti), qui vulgo Praedenecenti vocantur et contermini Bulgaris Daciam, Danubio adiacentem in

colunt« {Documenta br. 173, 1. str. 330).