VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 188
188 postanu nova bosanska stovarišta. Dubrovčani da dokažu povlasticu, koju je dotada njihov grad uživao, kao turska luka, oslanjahu svoje razloge na brojke ogrbmnijeh svota, koje dokazivahu ovu njihovu tr govinu. Ali one pobudiše proždrljivost KaraMustafe, koji bijaše sve drugo no sklon Dubrovniku. Stoga on pod izlikom, da su Dubrovčani bili oštetili do onda Turke za velike iznose njihove trgovine, stade zahtjevati od njih kao naknadu 146.000 talira i povišenje harača. Osim toga podupiraše i potpirivaše druge nepravedne zahtjeve bosanskoga sandžaka. Republika tada g. 1678. izabra četiri hrabrena Čovjeka, od tijeh dvojica bijahu Nikolića Bona i Maroje Gozze, koji su se imali poslati u Bosnu a dva za u Carigrad, Marojica Kaboga i Gjorgje Buća, da za govaraju dubrovačke razloge. Toliko dva poslanika u Bosni, koliko Marojica Kaboga sa svojijem drugom, ne htjedoše popustiti nepraved nijem zahtjevima turskijem i odlučiše. da se žrtvuju zà domovinu. Bo sanski paša zatvori Bonu i njegova druga u strašnu tamnicu, a nakon dva mjeseca otpremi ih u okovima u Silistriju, gdje bijaše sultan Mu hamed IV. Ovdje opet biše zatvoreni u tijesnu tamnicu, ali ne htjedoše popustiti. Jednako su postupali u Carigradu sa Marojicom i njegovijem drugom: Ne hoteći ni oni popustiti turskijem zahtjevima, biše zatvoreni u okuženu tamnicu. Ali pored toga Marojica i drug mu ostadoše ne pomični u odbijanju i po dogovoru već prije ustanovljenu, sva četvorica pisaše republici nukajući je da ne misli na njih, nego da se hrabro drži odbijanja, Turci diveći se neustrašivoj postojanosti *Marojičinoj i njegovijeh drugova, oslobodiše ih tamnica odustavši napokon od svo jijeh zahtjeva. Ovako Marojica svojom energijom i onom svojijeh drugova spasi domovinu. Nikolici Boni bi u Dubrovniku podignuta spomenploča. Ali držimo, da narod očekuje još, da u Maloj braći, gdje počivaju kosti Marojice Kaboge, jednoga od hrabrijeh spasitelja Dubrovnika i kosti prvoga jugoslavenskoga pjesnika Djiva Gundulića, pokrivene nesmjer nijem pločnikom, budu podignute jednome i drugome velikanu druge spomenploče. Anton i je Vučeiić. ZAGREB' ,0
