VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 180
180 prosto raspita ponašanje nadbiskupa, njegova sablažnjiva djela i samoga Kaboge, da poslije obavijesti papu. Ovu svoju želju oslanja na činjenicu, kad papa 'Urban VIII. bijaše poslao jednog isusovca, da se obavijesti o nadbiskupu i da ga odstrani od crkovne vlade. Kad postigne odaslan stvo, Gondola će se morati poslužiti jednijem od manifesta (proglasa), koje su mu bili poslali. Razumjeće se, što je bio ovaj manifest, kad rečemo, da pošto nadbiskup nije hotio u svoje doba ispitati krivca po uvjetima, koje mu bijaše predložila vlada, ova bi prisiljena, da mu pošalje javni manifest. Sad se razumije jasno borba, koju su muče vo dili u Rimu republika i nadbiskup, da uspiju u.Kabožinu pitanju. Ali sad početkom 1663. probudjuje se u Rimu pitanje nastajne osude Kabožine. Republika naime' pismom 24. januara 1663. odgo varajući na ono poslanikovo, pisano 23. decembra 1662., kojijem ovaj javi, da ga je Barberino bio upitao, koje namjere ima republika sa utamničenijem Kabogom i da li bi ona od straha od Turaka imala smionstvo da mu uzme život, t. j. da ga osudi na smrt, ovlašćuje ga, da mu odgovori, ako mu ponovi upit, da se Dubrovčani ne straše od Turaka, jer oni u republici nemadu , nikakvo pravo pačanja, i da bi sami Dubrovčani slobodom, koju im je dao gospodin Bog, učinili ono što bi držali zgodno po pravdi i držali se dubrovačkijeh zakona, a to za spas republike. Ovijem odgovorom dakle senat, a da nije izrekom ustvrdio, da hoće uzeti Kabogi život, ne niječe, da ga nebi osudio na smrt, kad bi to bilo pravedno i zgodno. Ali je možebit upit Barberinov bio potaknuo papu, koji poslije popuštajući dijelom zahtjevima dubro vačkijem, postavi odlučnu zabranu osudi krivčevoj na smrt. Po velikoj pak žalosti iskazanoj od republike zbog konačne papine odluke, koja e zabranjivala smrtnu kaznu, razumije se, da je bila namjera senatova, da osudi krivca na onu kaznu. U istome pismu dubrovački senat na pominje svome poslaniku, da poglavita svrha njegova putovanja bijaše nastojanje, da papa sam odluči pitanje ne predavajući stvar kongre gaciji imuniteta; stoga ga pozivlje, da zamoli Barberina, neka se zauzme oko postignuća ove svrhe. Vlada drži, da je Gondola bio već u pape i očekuje da mu javi uspjeh, jer je jamačno smjerao *f na tužbu protiv nadbiskupa, te mu daje naputak za kriomično uručenje pisama i spisa protiv nadbiskupa po trećijem licima. Izvješćem 6. januara 1663. Gondola javi, da ga je bio primio papa, kojemu on prikaza memorijal i Nj. Svetost odgovarajući na nj bijaše potvrdila izvadjenje i dignula jednijem otpisom parnicu kongre gaciji imuniteta i prizvala k. sebi. Pošto pak papa dodijeli parnicu rrionsignoru Rocciu, Gondola se prijavi ovome i protumači mu, da tražba Dubrovčana sadržavaše samo tri članka, a Rocci zaiska od poslanika njen sastavak. Poslanik otkri, da nadbiskup ima u Rimu punomoćnika, nekoga Franciolinia, koji je branio krivca i jednog du
