VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 178
178 je pošalje svojoj vladi na priopćenje nadbiskupu ; što De Lupiš odmah i učini. Ovo riješenje bi neugodno republici, te ona nadje za zgodno da za ovaj posao u Rimu izabere naročita poslanika, t. j. Nikšu Pavlova Gondolu, javi ovo De Lupisu pismom 5. novembra i pošalje mu pismo za kardinala Barberina, kojijem mu se zahvaljuje na njegovu nasto janju i preporučuje za budućnost i priopćuje mu izbor Gondolai. Pismo kongregacije imuniteta sadržavaše četiri tačke. Prva bijaše, da papa obustavlja članak o svojenoj ništetnosti izvadjenja Kaboge iz manastira; druga, da papa iz osobite milosti dopušta da republika vodi pravdu, ali da odnosni spisi poslije imadu biti upućeni u Rim ; treća, da Kaboga ima biti'predat crkvenomu dvoru, ili ako tamnice nadbiskupske ne bijahu sigurne, da bude pridržan u republičinoj tam nici u ime nadbiskupa; posljednja tačka podijeljivaše mu vlast, da ri ješi od cenzure one koji bi bili upali u iste zbog izvadjenja krivca. Prepiska sa Nikšom Pavlovijem . Gondolom sadrži s komisijom mnoga pisma za doba od godine dana, t. j. od 15. novembra 1662. do 15. novembra 1663. U komisiji 15. novembra 1662. republika oba vješćuje poslanika, da iza Kabožina smještenja u tamnicu bilo se iz vjestilo o svemu papu, da bi znao za parnicu bez posredstva kongre gacije imuniteta i da bi kao neograničen vladar našao načina odazvati se željama Dubrovnika. Pitanje nasuprot bi ustupljeno rečenoj kongre gaciji, koja ustvrdi, da je izvadjenje iz manastira bilo izvršeno bez oba viještenja kurije protiv ustanove Grgura XIV. Republika naprotiv do kazivaše, da se izvadio krivac po onoj ustanovi, i ako po jednom nigda ne ukinutom brevu pape Pavla III. 14. aprila 1538. prigodom izdajnog umorstva u Stonu, bijaše odlučeno, da krivci izdajnog umor stva ne smijedu biti zaklonjeni u crkvu. Ovom komisijom vlada naredjuje još svojemu poslaniku, da ostane prvijeh dana incognito u Rimu i da u toliko otide odmah u kardinala Barberina oprovrgnut zahtjeve kongregacije imuniteta obavješćujući ga o svemu i tvrdeći mu, da pošto papa obustavi članak o ništetnosti iz vadjenja, nije se imao niko riješiti izopćenja, jer niko nije bio u nj upao, pošto se izvadjenje bilo izvršilo po propisima. Gondola je imao još javiti kardinalu, da se republika bila obratila papi, da bi ovaj pri volio, da se vrši pravda protiv zlodjela, koje bijaše poremetilo slobodu senata i javni mir, jer s nekažnjenosti krivca mogla bi se ponoviti slična nedjela. U tu svrhu Gondola je imao priopćiti Barberinu, da re publika ne željaše, da parnica bude raspravljana sporno od kongrega cije, nego da je papa uzme putem osobite milosti, kako više puta pape bijahu učinile. Njegova Svetost pak bila bi mogla ovlastiti neovisna prelata, da izvrši raspravu parnice i poslanik mogao bi se obratiti ovome sa pouzdanjem.
