VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 170
170 vijeće, koje bješe potpuno; nije samo bilo umoljenika Nikše Gavdjina Sorga. Vijeće bilo ga je pozvalo, samo da ga pokara riječima. Maro jica, kad se prikaza vijeću, ispriča se čednijem i zgodnijem načinom i stoga bi opomenut samo blagijem riječima. Iza ovog prvog trenutka Marojica se uzvrpolji i pobijesni, kaza da se ne ćuti kažnjivijem smrti, da nije dužan trkati poštom i doći na vrat i na nos u Dubrovnik. Njegov nepravedni i oholi gnjev razđraži vijećnike, ali samo mu knez. odvrati, da bijaše počinio vrlo tešku po grešku tijem što bješe dao, kako se čulo, pušku za zid Turcima, kad je znao, da je to zabranjeno bulom Coenae Domini. Na to Marojica planu i kaza, da ko to tvrdjaše, bezobrazno lagaše kao j . ; . . jarac (meniiva per la gola come un becco /....), a on da govoraše istinu i obećavaše, da bi je tvrdio pred cijelijem svijetom, makar ga to stalo sto života i sto duša. On tada za ove svoje nepristojne i gadne izraze dobi nov> usmen ukor i bi mu naredjeno da izidje. Tad bi odlučeno da mu se pošalje kaznena dozivnica nalogom da se prikaže u jednu od tamnica u „Dvoru". Dozivnica bi mu odmah uručena a vijeće u toliko čekaše, da vidi izvršenje naloga. Šezdesetgodišnji Nikša Gavdjin Sorgo, nemoćan i slab, sijedaše pod trijemovima Dvora zajedno sa jednijem drugijem umoljenikom i naslonivši se na štap i brojanicom u ruci, s njim se razgovarao.. Ma rojica neopažen dodje mu iza ledja i oružan nožem, a i da ne pisne, nasrne iznebuha i žestoko na starca, koji nije mogao predvidjeti udarac, a zbog svoje starosti i nemoći ne bijaše sposoban da se brani i ukloni udarcu, ili kako kaže republika, per insidias et sub specie simulatae amicitiae, nil tale pr aevidentem 6i metuentèm proditorie, udari na Sorga nožem i tri ga puta smrtno rani sa dva udarca u glavu i jedni jem u ruku, pak naglo pobježe, da se sakrije u manastir i crkvu fra njevačku, jer je ona uživala pravo utočišta. To se sve dogodi u sri jedu u jutro 26. jula 1662. Ranjenika odvedoše kući, te on tako ranjen lutaše izmedju života i smrti sedamnaest dana, dok umrije 12. augusta. Dubrovačka vlada smatraše Marojicu kao kriva uvrede veličanstva zbog ovog promišljenog izdajnog umorstva počinjenog protiv jednog senatora (umoljenika, pregata\ jer ovaj po njoj skupa sa drugijem senatorima sačinjavaše vijeće i veličanstvo vladarevo; ona dakle pri znavaše svakome pojedinome senatoru svetu nepovredivost vladarsku, dajbudi kad izvršivaše svoju senatorsku čast. Za ovaj razlog i jer umorstvo bijaše promišljeno i izdajno, Kaboga po sudu vladinu nije mogao uživati pravo crkovnog utočišta. Ali vlada predvidjaše još, da s ovijem njenijem mnijenjem mogaše se ne slagati crkovna vlast, t. j. nadbiskup ili njegov vikar, koji bi bili zagovarali nepovredivost utočišta i za ovaj slučaj imadjaše više sredstava, izmedju kojijeh i ono da
