VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 144

144 Da je nadbiskup Ivan Ravenjanin živio u IX vijeku, a ne u VII. v., dokazuje po mnijenju pisaca (str. 123—125.) i legenda, navedena kod Tome Arciđakona (o. c. cap. XII. str. 34—35.), po kojoj da je taj Ivan dao prenijeti moči sv. Dujma i sv. Anastazija iz stare Salone u Spljet. Ta legenda da ima takovih netočnosti [naime da su tjelesa tih svetaca ležala u Saloni zajedno u biskupskoj bazilici u podzemnim svodovima (kojih tamo ni nema), dok su u istinu oni ležali izvan grada u raznim bazilikama groblja], da ona nije mogla nastati u VII. stolj., nego kasnije, kad se više nije moglo znati, da su to netočnosti. Moći tih svetaca nisu međutim u opće prenesene bile u Spljet, nego u Rim u crkvu sv. Ivana Lateranskoga, kako su to pisci .potanje razložili (na str. 14. svoje Kronotakse), pa zato oni uzimlju (na str. 123. bilj. 9.), da su (valjda neka druga svetačka) tjelesa bila prenesena u IX. ili X. vijeku u Spljet, ali ne od Ivana Ravenjanina, nego od nekoga drugoga nadbiskupa, možda i imenom Ivana, od kojih jednoga da nalazimo u X., a drugoga u XI. vijeku. Prema tome drže pisci, da se iz ove le

gende, budući da ovaj prenos nije mogao uslijediti ni VII. ni VIII, stolj., ne može ni na kakav način zaključiti, kako* prijatelji tradicije hoće, da je Ivan Ravenjanin biskupovao VII. ili VIII. vijeka. Na ovo argumentiranje može se u kratko odgovoriti, da ta le

genda može doista biti netočna, ali da od tuda ne slijedi nipošto, da Ivan Ravenjanin nije mogao egzistirati već u VII. stolj. U kasnije doba mogla je legenda ovakav važan čin, kao što je bio prenos sv. moći, i koji je izveo neki manje poznati spljetski nadbiskup, pripisati mnogo poznatijemu nadbiskupu, naime osnivaču spljetske hierarhije i pro

svjetitelju Dalmacije Ivanu Ravenjaninu. Kao dokaz za egzistenciju Ivana Ravenjana u VII. vij. navodi se dosada i tobožnji njegov sarkofag (s natpisom : Hie requiescet fragelis et inutelis Johannis peccator Harchiepiscopus), koji se sada nalazi u krstionici sv. Ivana, nekadašnjem hramu Dioklecijanove palače. Među

tim pisci dokazuju (str. 125—130.), da po paleografičkim obilježjima i nekim elementima natpisa, kao i po izradbi i ornamentici sarkofaga moramo suditi, da ovo ne može biti sarkofag Ivana Ravenjanina iz VII. stoljeća, nego nekoga Ivana, koji bi bio biskupovao oko g. 800., ili .valjda onoga poznatoga spljetskoga nadbiskupa Ivana iz X. vijeka. Ovoj argumentaciji i sami pisci ne podaju nikakove cijene, kad vele (str. 130.), da je legenda mogla pogriješiti, što je sarkofag nad biskupa Ivana iz IX. ili X. v. pripisala Ivanu Ravenjaninu iz druge polovice VII. v., ali da ovo još ne može biti dokazom, da toga Ivana nije bilo. Nadbiskup Ivan mogao je živjeti u drugoj polovici VII. v., mogao je biti pokopan u kojemu sarkofagu, kojega je s vremenom, bilo s kojih razloga, nestalo, pa je kasnije potomstvo, kojemu se je jače