VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 127

127 Karlmanovu ratu na Vinide odnosi na rat s Hrvatima. Međutim ovaj zaključak ne će biti opravdan. Iz ovih vijesti mletačkih kroničara slijedi nedvojbeno samo to, da je doista došlo do rata između Hrvata i Mlečana, jer su prvi stali plijeniti i harati primorske gradove na Jadranskom moru, ali o sudje

lovanju Franaka (Nijemaca) u tom ratu nema ni spomena. Hrvati su doista oplijenili i gradove, podložne Franačkoj, ali se Franci za njihovu obranu nisu ni makli, i to s jednostavnoga razloga, jer franačka dr

žava u opće nije imala brodovlja, kako veli i Šišić (str. 40). Zato se digla mletačka država, koja je na to bila obvezana ugovorom (još od g. 840.) s franačkom državom, stim više, što su se Hrvati uputili bili i na mletačko zemljište (na Gradež), da ga plijene. Hrvati su i prije znali napasti franačke krajeve na Jadranskom moru. Tako nam kaže jedan kroničar (Andrija od Bergama), da su Langobardi (t. j, ži

telji italskoga kraljevstva) pretrpili mnogo nevolja i nasilja od Slavena, dok nije car (Lotar I.) za furlanskoga markgrofa postavio (prije g. 836.) Eberharda, koji je valjano branio sebi povjerene zemlje od tih slavenskih napadaja.

83

) Baš ova zajednička pogibao od Hrvata (osobito Neretvana) sklonula je i Mlečane i Franke, da su stupili u savez (23. veljače 840.) protiv zajedničkoga neprijatelja, obvezavši se na među

sobnu pomoć protiv „slavenskih rodova" (contra generationes Sclavo

rum", a to su bili Hrvati).

8

*) Ovakih dakle haranja i borba Hrvata po Jadranskom moru bilo je već prije od g. 876., a nastali su zato, jer je mlada mletačka dr

žava, čim je nešto ojačala i dočepala se veće neodvisnosti od bizan

tinskoga carstva, započela borbu s Hrvatima, dotadašnjim gospodarima na Jadranskom moru, da sebi izvojšti slobodu trgovine i ako je mo

guće sebe učini gospodaricom toga mora. Hrvati su opet branili svoj dotadašnji položaj i napadali svoje protivnike i na moru i po njihovim lukama. Uvaženi mletački povjesničar Romanin (o. c. I. 91.) veli o tom ovako: „U tako burnim vremenima (u drugoj polovici VII. sto

ljeća) i nastajuća republika mletačka bi prisiljena, da pograbi oružje za svoju obranu. Jer kad šu Slaveni (t. j. Hrvati) došli s Dunava i Save na obale Jadranskoga mora, onda su ih gorovito dalmatinsko tlo i pristupačnost sigurnih zakloništa, koje im pružaju tolike uvale i 83

) „Multa fatigatio Langobardi et oppressio a Sclavorum gens sustinuit, usque dum imperator (Lotharius) Foroiulanorum Ebberardo principem constituit." Andreae Bergomatis „Chronicon" kod Pertza o. c. SS. III, 235. (Documenta br. 182, 2. str. 364.) — I jedan nepoznati pjesnik pjeva o bojevima Eb§rhardovima sa Slavenima ovako: „Qui Sclavos fortes, Numidas, Maurosque féroces — Saepe triumphavit, interfecit, spoliavit" Historia ecclesiae Cisoniensis ap. D' Achery „Specilegium veterum aliquot scriptorum" II, 878. (Documenta 1. c). 84

) S. Romanin „Storia documentata di Venezia" T. I. Venezia 1853. str. 174—176 i 356—361. Documenti III.