VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 13

13 okolna plemena,

60

) i to tim većma, što je Časlav znao vrlo prijatne odnose prema Bizantu podržavati, kako to razabiremo iz konca glave XXXII. careve radnje. 3. ) Najosjetljivija pako mana, od koje baš i mi Hrvati na žalost trpimo, odnosi se na čudnovata baš, kako zgodno veli Bury,

61

) izosta

vljanja u njegovom opisu naroda. Tako badava tražimo historijska i' geografska izvješća ο Njemačkoj, Bugarskoj, Kazariji i Rusiji.

62

) Sa Njemačkom si je car pošiljao poslanstva (g. 945 i 949), a opet su podaci tek nuzgredni. Najčudnovatije, što tek nuzgredice u srpskoj povjesti, koju je potanko ocrtao, spominje Bugarsku, koja ipak bijaše za Bizant najvažnijom susjednom državom.

63

) Ne možemo znati razlog tome, pa valja da ima Bury pravo, kad veli, da je djelo carevo ostalo nedogotovljenim. Nas najviše boli, što je ostao krnj opis hrvatskih ze

malja. Konstantin veli, da imadu Hrvati velike zemlje (μεγάλην χώραν)

; pripovijeda, da su naselili ne samo Dalmaciju, već i Pa

noniju i Ilirik, a neki da su ostali pod franačkim vrhovništvom, al spominje tek 11 županija, pa Liku, Krbavu i Gacko, koja su onda bila posebnom banovinom — i dalje ništa. Već je zato Lucij rekao, a Banduri podcrtao: „Caeterum in relatis zupaniis maritimae ut plurimum regiones numerantur, ideo vel duces sive bani a Porphy

rogenito nominati, maritimam tantum Croatiam possiderunt vel ipse in rebus occidentalibüs parum versatus, multa omisit". 4. ) Naročito pako valja istaknuti, da svi fragmenti ili predlošci, koji, u koliko nijesu obradjeni, sa ou započimlju, nijesu jednake dobe. A kako su jedni uz druge, bez savjesne revizije sadržaja" i vremena o kome govore, poredani, teško je vazda razabrati, da li se nešto pro

teže na sadašnjost ili na prošlost. Za to valja biti vrlo opreznim, kad se čine zaključci iz prezentnih forma: εστίν, έκβάλλει, jer koja je to sadašnjost, ovisi baš ο dobi samoga fragmenta. Neki fragmenat može biti izvadjen iz kojega mnogo starijega izvješća ili spisa, pak može biti prezent tada vrlo daleko od vremena, kad je car svoje djelo.sastavljao.

64

) — Car, kad spominje istorijske dogodjaje, u pravilu ne označuje dobu. što je posvema prirodno, jer on nije imao na umu pisati povjest, već tek označiti, koje koristi može Bizant vući od pojedinih naroda, ima

jući na vidu historijskom evolucijom uplivisane prilike pojedinoga naroda, kao i njegov geografički položaj. Za to treba biti na oprezu, ali ne e0

) Stanojević

: Istorija srpskoga naroda, Beograd 1908., p. 61. i sl. G1

) Treatise, p. 142. 6

'

2

) Ο njoj imamo tek vrlo slabo izvješće, koje nije po Buryu ni na pravom mjestu, već tek ukrpano, prem je car mogao imati dosta informacija ο Rusiji, s kojom je pače g. 945. sam utanačio ugovor. e8

) Glede Venecije v. gore primjedbu na kraju gl. 28, ei

) S. Manojlović: Rad, 187, p. 129 i sl.