VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 105
105 zaključak, da Toma potvrdjujè razorenje Zadra po Slavenima, kako to čini Strohal (o. c. str. 45—47.). On obrazlaže svoju tvrdnju o razorenju Zadra i time, što se od zgrada, sagradjenih iza g. 800., više i boljih uščuvalo, nego li od sta rijih zgrada romanske Jadere ; no to je slabi dokaz, jer je sasvim na ravno, da se novije zgrade bolje uščuvaju od starijih (makar ove tobož bile i solidnije gradjene. kako misli pisac). Svoju tvrdnju brani Strohal i time, što veli, da bi u slučaju uščuvanja Jadere Romani ja mačno u nju smjestili bili obnovljenu salonsku nadbiskupiju kao u čisto romanski grad, a ne u novo osnovani Spljet, gdje da su se po vije stima samoga Tome (o. c. gl. X. str. 33.) već zarana miješali Slaveni s Romanima. U toj vijesti veli medjutim Toma samo to, da su iza mira izmedju Slavena i Spljećana ovi stali medjusobno općiti, trgovati i ženiti se, a to osobito u prvo vrijeme, kad je i obnovljena nadbisku pija, nije moglo mnogo utjecati na značaj Spljeta kao romanskoga grada, i prema tome navesti Romane, da u nj ne smjeste sijelo obno vljene nadbiskupije; budući da su Spljećani bili nekadašnji žitelji ra zorene Salone, to je sasvim naravno, da je i njihova ' obnovljena nad biskupija prenesena u njihovo novo sijelo, a ne kamo drugamo. Ne bi na tom mijenjala ni ta okolnost, kad bi bila istinita, da je Zadar imao već g. 634. i 642. svoga biskupa (kako veli Bianchi, a spominje i Strohal) jer i Salona je imala ne samo svoga biskupa, nego kasnije i nadbiskupa, pa se je ovaj morao opet uskrisiti, kad je obnovljen taj grad na zemljištu Dioklecijanove palače. Konačno obrazlaže Srohal (o, c. str. 47.) svoju tvrdnju i time, što veli, da Hrvati, koji su najbolje naselili okolicu zadarsku, u kojoj su imali i kraljevske prijestolnice (Nin i Biograd), ne bi bili dozvolili, da se u njihovoj sredini uzdrži neprijateljski grad, pogotovo ne bi cr kvama u takvome gradu činili silne poklone, kako su to činili hrvatski kraljevi. Medjutim se na ovaj argumenat može reći to, da su Hrvati i spljetsku okolicu gusto naselili i njihovi vladari tamo imali svoje dvo rove, pa ipak nisu dirali u Dioklecijanovu palaču (dotično kasniji Spljet), nego su takodjer gledali, da Spljet darovima i u opće lijepim postupkom predobiju za sebe i za hrvatsku državu, kao što su to radili i sa Za drom. Na osnovu svega toga moramo dakle zaključiti, da nije nipošto vjerojatno, da je Zadar za ove provale Avara i Slavena bio razoren (iako je možda bio oštećen), kako tvrdi Strohal. 15 ) Strohal (o, c. str. 48.) uzimlje i za Trogir, da je i on bio ra zoren od Avara i Hrvata, pozivajući se na Lucija, iG ) koji međutim samo nagađa (jer nema izravnih vijesti), da se to možda zbilo, ali «3i I Vjek. Klaié („Povijest Hrvata" sv. I. (Zagreb) 1899. str. 30.] drži, da se je £ Jadera (Zadar) održala čitava, budući da ju Slaveni i Avari nisu mogli na juriš osvojiti. 16 ) „Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau" Venezia 1674. str. 8.
