VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 86
86 Počtovani oficij vidivši takovo potribövanje i govorenje toga Fa bića, tako odlučiše, da rečeni Ivan Fabić imej dat tomu Puharu pismo v termen dni 3 sakim boli im putem (i pravicu). U Veprincu u Istri, 20. svibnja 1598. I. 14. Sud veprinački rješava parbu izmedju Antuna Svojtinića iz Rijeke i Bartola Kadmena radi drobnih životinja. U dan 20. maja 1598. v kaštelu Veprincu pred s(ve)tu Annu (v) stole pravdenom, sideći počtovani župan Franko Tananaj, sudac Martin Brnković, ordinariji, polak njih župan Bartol Puližanac, sudac Andrej Dminak. Pred kih počtovanih pride sudac Anton Svojtinić od Rike, stu žujući se na Bartola Kadmena, govoreć, da jest učinil š njim ovih let pasanih nike spolovine od živine drobne. I tako da od takove spolovine ne more imet od toga Kadmena ni jednoga prava računa. I tako go voreć, da ne bi otel s takovim človikom imet već računa i da oće imet tu svoju živinu sada, zač da su tako pati meju njimi. Počtovani oficij razumevši takovo stuženje i odgovor toga Kad mena i svidoke, ki bihu meju njimi, da su tako sami meju sobu uči nili, tako odlučiše, da rečeni Kadmen imej dati tomu sudcu Antonu njega živinu prez sakoga termena, a rečeni sudac Anton imej tomu Kadmenu učinit dobro, ča je na rečenu živinu špendal ove zime, ča dobra dva č(ovi)ka od toga arta obnajdu, a koliko, ča je bil prvo sen tencijan rečeni Bartol Kadmen za libric 13 sira i četire runa vune, da je imej dobre učinit tomu sudcu Antonu, a koliko za špendije, imejte obe parte platit sakim boljim putem i pravicu. Na to obe parte pohvališe. Original nalazi se ti jednoj bilježnici, — sudbenim odlukama, — u arhivu Jugoslavenske akademije u Zagrebu. U Veprincu 25. maja 1598. I. 15. Sud veprinački rješava parbu izmedju Mihovila Lucijana i njegova sestrića« Matija Skapčića poradi drobne živine, koja je bila u posljednjega na paši. U dan 25. maja 1598. v kaštelu Veprincu pred ložu komunsku v stole pravdenom, sedeći župan Franko Tananaj, sudac Martin Bern ković, ordinariji. Pred kih pride sudac Mihovil Lucijan, tužeći se na svoga sinovca Mateja Skapčića, govoreć, da mu je dal ove zime pasane živine drobne glav 34, da mu je prepase i da mu jih manka, kada je je zel od njega sega mlada leta deset. Od kih potribovaše, da bi mu ta njega sinovac dal dobar račun.