VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 308

f Dr. Konstantin Josip Jireček. Historijska znanost južnih Slovena pretrpjela je u zadnje doba više teških gubitaka. 8 lipnja 1914. umro je u Zagrebu predsjednik Jugoslavenske akademije Tade Smičiklas, 18. veljače 1915. u Nišu predsjednik kraljevske srpske akademije Stojan Novaković, 29. svibnja 1918. u Zagrebu bivši ban dr. Nikola pl. Tomašić a 10. siječnja 1918., poslije dužeg bolovanja na srcu, dvorski savjetnik dr. Kon

stantin Josip Jireček, profesor za slovensku historiju i nauku o sta

rini na bečkom sveučilištu. I ako ne bijaše rodom iz naših krajeva, namijenio je nama i svoj život i svoj rad. Porodica pokojnog Jirečeka bijaše potpuno naučenjačka. Otac mu se je rodio godine 1825. i zvao se je Josip. Po stručnom obrazovanju bijaše pravnik pa je godine 1852. nastupio službu kod austrijskog mi

nistarstva za bogoštovlje i nastavu; od veljače do listopada god. 1871. bijaše ministrom prosvjete u kabinetu grofa Hohenwarta. Iz Beča se preseli god. 1872. u Prag i tu bijaše jedan od glavnih pristaša staro

česke stranke. Više puta bijaše češkim zastupnikom u bečkom parla

mentu i u češkom zemaljskom saboru. Osim politike bavio se je i knjigom, pisao je literarnohistorijske studije i stajao uz V. Hanku, koji svojim Kraljodvorskim rukopisom bijaše podignuo veliku buru u naučnom svijetu. I Josip Jireček je branio autentičnost tog rukopisa. U Pragu je god. 1874.—1876. izdao u dvije sveske biografski rječnik čeških pisaca. Godine 1851. oženio se je Josip Jireček Boženom, kćerju slavnoga Pavla Josipa Safarika, te je izdavao neke Šafah'kove rukopisne radove, tako na pr. i znamenito djelo o povijesti književnosti Južnih Slovena (Paul Jos. Safarik's Geschichte der südslavischen Literatur. Aus dessen handschriftlichem Nachlasse herausgegeben von Josef Jireček, Prag 1864—1865). Hermenegild Jireček (1827.—1909.), mladji brat Josipov, pa prema tome stric Konstantinov, bijaše takodjer pravnik i činovnik u austrij

skom ministarstvu prosvjete od god. 1854. pa sve do 1894., te bijaše na glasu sa svojih književnih radova. I on je branio autentičnost Kraljo

dvorskog rukopisa, ali njegov glavni znanstveni rad obuhvataše slo

vensku pravnu povijest. Njegova su glavna djela: „Slovanske pravo v