VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 162
162 Naîedje: Ausz beykhomentn suplicirn wert H. p. Guardian erseent, wasz die H. suplicantn begehrn. Als wolle ehr solchesz bey H. p. Prouiucial ohnbringen, undt darob sein dasz exemplarische guette patres hirher verordnet wurden, die noch meglichkeit dem Volkh in etwasz Vcrgnigung geben. Carlstatt die 10. novembris 1681. J. J Gr. Herberstein Fml. m. p. Čitavo ovo riješcnje pisano je po generalu grofu Herbersteinu vlastoručno. Priopćio: Dr. Bojničić. Grofovi Draškovići i zagrebačke opatice Klarise u i7. vijeku. Hrvatski ban Ivan barun Draskovic imao je brata Petra, koji bijaše meštar kraljevih tavernika. Petar Draskovic oženio se s Marijanom, kćerkom Ivana Alapića, te je po njoj naslijedio trećinu velikih Alapićevih imanja Kalnik kod Križevaca i Vukovinu u Turopolju Po svo joj punici Marijani Schweinbeck stekao je Petar Draskovic imanje i grad Lutomjer (Lutemberg) u Štajerskoj, te se po tome gradu i zvao „barun od Lutemberga." Petar Draskovic umro je 17. veljače 1616., ostaviv sina Gašpara, te sedam kćeri: Ceciliju, Saru, Katarinu, Barbaru, Evu, Suzanu i Uršulu. Gašpar Draskovic polučio je 7. rujna 1631. „grofovski" naslov zajedno sa svojim bratićima Ivanom i Nikolom. Sara Draskovic udala se za grofa Dioniza Seča, a njena sestra Katarina za baruna Gašpara Ratkaja. Cecilija Draskovic stupila je u red opatica Klarisa, koje se inicijativom njenoga brata Gašpara doselišc u Zagreb. Cecilija postade prvom predstojnicom (abatisom) samostana, što ga Klarise podigoše u Zagrebu ; njihova zgrada postoji još i sada u Opatičkoj ulici broj 20., koja je ulica po Klarisama dobila svoje ime. Za gradnju toga samostana obećao je grof Gašpar Draskovic, da će besplatno dati kamenje 1 vapno. 0 tomu se raspravljalo na hrvatskom saboru, koji se 4. svibnja 1645. sastao u Varaždinu. Hrvatskim staležima bijaše puno stalo do toga, da Klarise zaista uzmognu u Zagrebu podići svoj samostan, jer će u tome samostanu biti prva viša djevojačka škola u Hrvatskoj. Zato sabor zaključuje, da će Klarisama dati besplatan podvoz 2a kamenje i vapno; kola će dakako morati nabaviti kmetovi, koji su tada gotovo svake godine morali besplatno sudjelovati kod gradnja tvrdjava i javnih zgrada. Ban Ivan grof Draskovic odredit će kola tekar onda, kada Klarise u Zagrebu nadju gradilište za svoj samostan, te kada će grof Gašpar Draskovic doznačiti obećano vapno i kamenje. Sa samom gradnjom samostana započele su Klarise tekar godine 1649. Zato hrvatski sabor, koji se 30. lipnja 1649. sastao u Zagrebu, odredjuje, neka novi ban Nikola grof Zrinski doznači Klarisama obećane besplatne podvoze. Zgrada se gradila tri godine, a stajala je mnogo novaca. Gašpar Draskovic obećao je 24. siječnja 1652., da će za gradnju toga samostana i za druge potrebe Klarisa doprinijeti 6000 ugarskih forinti; ako bi on umro prije, nego li uzmogne izvršiti svoje obećanje, tada mogu opatice spomenutih 6000 for. zahtijevati od njegovih nasljednika odnosno baštinika njegovih posjeda: Trakošćan, Veliki Kalnik, Klenovnik, Lutomjer i Pravnik. Oženjen s Anom Veronikom od Eibesfelda imao je Gašpar Draskovic jedinicu kćerku Euzebiju. Ova se oko g. 1646. udala za hrvatskoga bana Nikolu Zrinskoga, praunuka istoimenog junaka sigetskoga, ali je već god. 1651. umrla bez djece. Isusovcima u Varaždinu sagradio jc Draskovic školsku zgradu za gimnaziju, ali je ova izgorjela prigodom velikog požara, koji se porodio na sam Cskrs god. 1649. Iza toga podiže on varaždinskim Isusovcima od kamena krasnu crkvu sv. Marije; crkva bijaše god. 1656. posvećena, a postoji i danas kao školska crkva pod imenom „Pavlinska crkva", jer su isusovački samostan kasnije dobili Pavlini. U toj crkvi nalazi se i grobnica obitelj 1 Draskovic. Pred crkvom dade Draskovic podići kameniti kip hl. djevice Marije.
