VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 116
116 Pred kih pride Ivan Verdež, tužeći na sudca Bartola Valićevca, da jest rečeni sudac stal nikoliko let u njih kući i da jim je dužan ostal za fit libar 8, a za vert libar 8 i nike daske da je nikamo del, ke su bile na hranbi u rečenoj kući. Na drugu stran odgovarajući rečeni sudac Bartol reče, da kada je šal na Beč, da je z njega materu uČinil prav račun i da joj je ostal dužan libar 19 i kada je prisai iz Beča, daju je platil do Beča i koliko za daske, rečeni sudac mantina svoju dušu, da ni on ni njegova obitelj zcli za nijednu svoju korist. Toliko je rečeni Valićevac, dotaknuvši ruku pismo, koliko je zadovoljno, i reče, da si fiti i računi, ki su uči nili, da jih jest platil. Razumevši počtovani oficij tužbu i odgovor jedne i druge strane i vidivši prisegu rečenoga sudca Valićevca, tako odlučiše i dekretaše, da si njih računi, ča su fiti i daske i ostalo, da se do današnji dan računa meju njimi nahodi, obališe, samo ča je više imenovani sudac Valićevac stal već od leta v rečenoj kući, ča je od male Stomorinc do mesopusta, da ima tomu Verdežu dobro učiniti sakim boljim putem. Original nalazi se u jednoj bilježnici, — sudbenim odlukama, — u arhivu Jugoslavenshe akademije u Zagrebu. Priopćio R. Stroh al.