VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)

Strana - SVESKA 2. - 86

86 Zaključci ovoga sabora, koji se odnose na obranu zemlje, sadržaju dakle šesnajest članaka i to : 1. Ima se obaviti popis posjeda crkvenih dostojanstvenika (prelata), velikaša (baruna) i ostalih ljudi koji drže posjede, bili ovi kojega mu drago staleža ili zvanja. Tko posjeduje 25 kmetova (iobagiones), ima postaviti jednoga pješaka i jednoga konjanika. Konjanik ima biti opremljen štitom, kopljem, tobolcem, lukom te dugim (gladius) ili kratkim mačem (bicellum). Pješak ima nositi štit, tobolac, luk, dugi ili kratki mač ili kratku sulicu (cuspis). Konjanik mora imati opremu vlastitu, prikladnu za ratnu službu. Ima li tko kmetova manje od 35, ima dati još jednoga konjanika i pješaka. 2. Čim se proglasi rat, ima svaki velikaš i plemić poći osobno u boj, čime se oslobadja dužnosti staviti jednoga konjanika. Crkveni dostojanstvenici i duhovnici (viri ecclesiastici) izuzeti su od osobnoga polaska na vojnu, jer su od toga slobodni. Na vojnu nijesu dužni polaziti starci, dječaci, sirote i slabići, pak i oni koji su vezani zavjetom, da se ne će u dvoboju boriti. Dok taj zavjet traje, nijesu dužni poći u boj, ali imadu prema popisu poslati svoje ljude. 3. Bude li u vrijeme proglašenja rata koji plemić ili velikaš otsutan iz kraljevine Slavonije, ili izvan ove poslovima zaposlen, to imade na mjesto sebe staviti jednoga vrsnoga i plemenitoga vojnika. 4. Vojna imade se voditi samo do Save, a ne dalje, kako je to običaj kod vojevanja na Turke. 5. Vojska se ne smije dići uslijed dvojbe ili na opću glasinu, već samo onda. kad bude ban Ladislav po svojim pouzdanicima sve u kraljevstvu obavijestio. 6. Čim obave proglas plemićki suci po trgovima i selima, ima se svatko staviti k svomu vodji županije, inače trpi kazan. 7. Plemići jednoselci imadu osobno vojevati. 8. Cim se obavi popis posjeda, ne smije se ni jedan kmet, do svršetka jedne godine drugamo odvesti, pod kazan od 3 marke. Tko kmeta kuda odvede (preseli), ima ga na poziv plemićkoga suca natrag dovesti, a ban i plemićki suci imadu zaposjesti to selo, i tako dugo držati u svojoj vlasti, dok onaj, koji je kmeta odveo, ne zadobije milost kraljevu (tj. dok mu kralj oprosti). 9. Ovaj članak je tako krnj, da je nadopunjak veoma mučan, i smion. Prema ovomu mogao bi sadržavati slijedeću ustanovu: Plemićki suci imadu nastojati, da u onom slučaju, kad bi uslijed poziva na vojnu selišta ostala bez muškaraca, jer su oci djecu, a muževi žene ostavili, pak ako bi ovakovi pozvanici kmetovi protiv toga prigovarali, a mogao bi se s toga oslabiti bojni duh vojnika, imadu