VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 69
svjedok i samoga darovanja Vladislavljeva. U tome nas utvrdjuje činjenica, da je drugi glavni svjedok iste parnice biskup bački Fančika bio kapelan kralja Vladislava i organizator, a kasnije i biskup biskupije zagrebačke. 154 Sto pak župan Izak dolazi na prvome mjestu medju potpisima velikaša odmah iza biskupa Singiduna, nije čudo, ako se uzme na um njegova posredujuća služba, koju je imao uz biskupa Singiduna. Ne valja mimoići ni to, da se krunisanje Kolomanovo obavilo neposredno poslije ugovora u križevačkom gradu, a da je odmah poslije krunisanja izdana i povelja samostanu opatica sv. Marije. 155 Prema plemenitim Križevčanima, koji su kao plemeniti ljudi i vojnički razred pučanstva bili pozvani, da sudjeluju u državnome životu, stajali su bez prava i moći njihovi kmetovi. Pripadali su bez sumnje stanovništvu, što su ga Hrvati zatekli, kad su svoju novu postojbinu osvojili. To nije tek kombinacija, već siguran zaključak iz riječi cara Konstantina Porfirogeneta, koji pripovijedajući o doseljenju Hrvata i o borbama njihovim s Avarima veli: „Pa neko su vrijeme medju sobom ratovali, ali Hrvati nadjačaju i nešto Avara unište, druge pak prisile na pokornost. Odsad su Hrvati zavladali tom zemljom". Još i sada ima u Hrvatskoj tragova Avarima, i na njima se vidi, da su Avari. 156 Nijesu ipak svi pokoreni stanovnici bili Avari, pače su Avari sigurno tvorili manjinu pokorenoga pučanstva, a veliku su većinu činili Slaveni, koji su prije Hrvata došli u novu hrvatsku postojbinu i bili podložni Avarima, dok nijesu Hrvati pokorili jedne i druge. Car je doduše govorio o plemenima u Dalmaciji, ali da isto vrijedi i za plemena izvan Dalmacije, pa i ona medju Savom i Dravom, slijedi iz daljih riječi carevih, koji veli : „Od Hrvata, koji su došli u Dalmaciju, odijeli se jedan dio i zagospoduje Ilirikom i Panonijom". Ali u „Iliriku i Panoniji" doživjeli su osvajači Hrvati taj poraz, da su poradi mnoštva i srodnosti pokorenih Slavena izgubili svoje specijalno hrvatsko ime, pa uzeli ime od pokorenih Slavena „Slovinci", dok su zadržali svoj gospodujući položaj. 157 Pokoreni je živalj po svome položaju bio sasvim u vlasti plemenitih osvajača. Njihov se položaj dakako mogao mijenjati, ali nije ni u trinaestom vijeku bio baš utješan. Tako bi se dalo zaključiti iz postupka kralja Bele prema križevačkim kmetovima u Gostoviću. U Gostoviću su kao gradskoj zemlji stanovali „populi castri Crisiensis" — gradski kmetovi. Oni su se smatrali ličnom svojinom grada. Kad je kralj Bela poklonio sinovima Bartolovim posjed u Gostoviću, jedno154 Cod. II. No 42. p. 42. 1134. 155 Kerchelich : o. c. pg 74. Za povelju zadarsku veli Koloman, da je izdana „Saluo abito consilio, postquam coronatus fui Belgradi supra mare . . . ," 156 Dr. Stjepan Srkulj : Izvori za hrvatsku povijest, p. 3. 157 Vjekoslav Klaić; Povjest Hrvata. I. str. 33. 34.
