VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)

Strana - SVESKA 1 - 67

67 III. Plemeniti su Križevčani sudjelovali u svim poduzećima hrvatskih vojvoda i banova. Iz isprave mladoga kralja Bele od godine 1225., te isprave istoga kralja od 21. travnja 1244., kojom daruje Vrbovac, razabire se, da su plemeniti Križevčani bili jedna od glavnih potpora dvojice najznamenitijih vojvoda hrvatskih Bele i Kolomana. Obadvije isprave ne štede priznanjima, već govore u superlativu, koji bi bio naročito u ispravi od godine 1225. gotovo sumnjiv, da nije baš od nje sačuvan original. Posebnu su zauzetost pokazali Križevčani za tatarske provale. Nije poznato, koliko su udjela plemeniti Križevčani imali kod obrane Kalnika, ali da su ga i oni uvelike pomogli braniti, slijedi iz toga, Što je Kalnik bio glavni branik njihove postojbine. Na bijegu kraljevu u Primorje bili su plemeniti Križevčani dobra zaštita kraljevoj pratnji. Kralj se takodjer ugodno sjećao njihova gostoljublja, kojim su ga primili, dok je boravio u Hrvatskoj. U borbi s Tatarima najviše se odlikovao župan Hudina.

147 Takodjer u borbama, što su odmah poslije uzmaka Tatara nastale s austrijskim vojvodom Fridrikom, živo su sudjelovali plemeniti Križevčani. Borba se vodila uopće promjenljivom srećom, a za plemenite Križevčane upravo nesretno. Jakša je u jednom boju pao, a Junko ranjen i zarobljen u Štajerskoj.

148 Kad je već nestalo plemenske zajednice križevačke, pokazali su oni još češće, da u njihovim žilama teče baštinjena vojnička krv. Ivan sin Junkov sudjelovao je kao vjeran pristaša posljednjega Arpadovića Andrije Mlečanina u vojni na vojvodu austrijskoga Alberta, te je bio ranjen kod opsijedanja grada Wellera. U domaćim je borbama, koje su bjesnile izmedju stranaka različitih pretendenata, imao mnogo pretrpjeti od kraljevih i svojih neprijatelja.

149 Sin Ivanov Ivan zasvjedočio je svoju privrženost Anžuvincu kralju Karlu Robertu. O tome veli kralj : „boraveći u zarobljeništvu naših neprijatelja, za nas ne bez prolića svoje krvi više vremena okrutno mučen, zaslužio je, da nam se dopadne i učini milim".

150 Drugi potomak Junkov Juraj Kešćenjevački, vjeran drug bana Mikića na njegovim bojnim pohodima, platio je svoju vjernost prema istome kralju glavom. Pao je na vojni, što ju je ban Mikić godine 1329. bio poveo na krbavske knezove Kurjakoviće, „ne bez pohvale vrijedne spomena".

151 147 Cod. IV. No 240. p. 274. 1245. 118 Cod. V. No 883. p. 411. 1265. 149 Cod. VII. No 120. p. 141. 1293. 150 Cod. IX. No 36. p. 45. 1322. 151 Cod. IX. 501. No. 402. 1330.