VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)

Strana - SVESKA 4. - 310

310 1 Locumtenens 150 „ 2 Corporales, sing, a 60 fl 120 „ 6 Equités, sing, a 60 fl 360 „ 48 Pedites, sing, a 48 fl 2304 „ 1 Justitiae minister (krvnik) 100 „ 1 Spacicaminarius 70 „ 1 Castelanus 75 „ Summa . . , 12271 fl. Prema tomu se vidi, da su osobne potrebe magistrata požeške županije za vrijeme vladanja cara Josipa II. bile sve do promjene vlade (1790.) mnogo manje, dok se nijesu kasnije, a naročito do godine 1797. sustavno povisile za 2304 for. tadašnje vrijednosti. (Arhiv županije požeške: Spisi 1797. godine, fasc. 1., br. 330.) Priopćio : Julije Kempf. Dvije poslanice bana Ivana grofa Erdedija požeškoj županiji uoči sabora u Zagrebu dne 22. travnja 1797. Zbog napredovanja francuskih četa pod Napoleonom u austrijske zemlje : njihova primicanja k medjama Hrvatske bio je ban Ivan grof Erdedi prinužden, da kobne godine 1797. u rano proljeće već po drugi puta sazove „staleže i redove" na sabor (skupštinu kraljevstva) u Zagreb. Uoči toga proljetnoga sabora, u kom se imalo vijećati o zajedničkoj obrani napadnutih zemalja kao i o podignuću narodnoga ustanka plemstva (generalis insurrectio) stigle su požeškoj županiji od bana gotovo istodobno dvije poslanice, kojima se navješćuje, dotično sazivlje spomenuti sabor. Prvom poslanicom od 7. travnja, koja je pod banskim pečatom dne 12. travnja pod večer prispjela iz Zagreba u Požegu, navješćuje ban Erdedi županiji, da će za 22. travnja sazvati sabor i to prema kraljevom otpisu od 3. travnja i. g. Već u toj poslanici ističe ban prijeku potrebu brzoga vijećanja i zaključaka u zaštitu domovine od pogibeljnih napadaja neprijatelja, a to sa zanosom i oduševljenjem. Drugom poslanicom od 11. travnja priopćuje ban županiji formalni poziv za taj sabor, ističući još izrazitijim načinom opću pogibao od neprijateljske vojske, koja prijeti već svojim zauzećem nekih primorskih gradova. Ban spominje, što je već učinjeno za svaku sigurnost, pa upozoruje, kako da budu i županijske blagajnice i arhivi spremni za preseobu u Osijek i Budim, što neka Bog otkloni . . . „quod Deus avertat". Pri svršetku svoje poslanice osvrće se ban na tobožnje nemire u susjednim turskim pokrajinama. Doslovni tekst zanimljivih ovih poslanica glasi prema izvorniku kako slijedi: I. Excellentissimi, illustrissimi, reverendissimi, spectabiles et magnifici, perillustres item et generosi domini mihi sing, colendissimi ! Sua Majestas sacratissima in benigno rescripto suo dd. 3. aprilis emanato clementer indulgere dignatur, ut status et ordines regnorum Croatiae, Sclavoniae et Dalmatiae in unum convenientes de Salute publica consultent ac délibèrent. Vicinum patriae periculum nullam patitur moram ; hostis limites prope regni attingit et nisi tarn allacriter quam viriliter eidem occuramus, facultatum libertatumque avitarum nostrarum amittendarum manifesto et inevitabili exponimur periculo. In nobis adhuc ultima est spes salvandae antenatorum nostrorum sangvinae conservatae patriae partaeque libertatis. Procul absit a nobis, nos macula derelictae patriae coin-: quinari velle. Heroum sumus progenies, simus et propagatores ; praescindamus ab omni ço Jicito fors secus quidquid çonatus nostros remorari q^uiret. Terminus quidem 22,