VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)

Strana - SVESKA 4. - 300

SVAŠT1CE. Popis desetine iz god. 1518. na vlastelinstvima Bosiljevo i Ribnik. U arhivu nadbiskupskom, koji je u najnovije vrijeme pripojen kr. zemaljskomu arhivu u Zagrebu, naišao sam na glagolski rukopis od 6 lista na papiru iz god. 1518., u kojem su popisana imena glavara svih zadruga, koje su imale plaćati desetinu gospoštiji u gradu Bosiljevu i u gradu Ribniku. Iznosim ovaj spomenik na javu iz ovih razloga: 1. da i ovim spomenikom potvrdim svoju tvrdnju, da je bilo glagolsko pismo i u području zagrebačke biskupije u svagdanjoj porabi općenito poznato u 16. vijeku. 2. da iznesem na javu porodična imena iz današnjih upravnih općina Bosiljeva, Ribnika i donekle Netrctića (Novogagrada), u koliko su iz ove posljednje općine potpadali neki dijelovi pod gospoštiju Bosiljevo, a drugi pod gospoštiju Ribnik, jer su ta porodična imena imena starosjedilaca u ovim općinama. Poznato je naime, da je već hrvatski ban Nikola Subić Zrinski, a za njim i drugi naseljivali razna mjesta, koja su u 16. vijeku opustjela od turskih provala, u ovim općinama grčko-istočnim življem tako zvanim Vlasima većinom iz Bosne, tako mjesto Bosance u bosiljevačkoj općini, Prilišće, Vukovu goricu i preko Kupe Marindol u netretićkoj općini i Rosopajnik u ribnickoj općini. Ovaj nam rukopis pokazuje osobito za ribničku i bosiljevačku upravnu općinu; koje su se porodice kasnije uselile u ove općine. 3. da iznesem makar i sitni prilog za historiju naših dijalekata u ovim krajevima. Iz ovoga naime spomenika razabiremo, da je u ribnickoj i bosiljevačkoj općini početkom 16. vijeka živjelo još sasma čisto čakavsko narječje. Danas je i u bosiljevačkoj i u ribnickoj općini čakavsko narječje jako natrunjeno osobinama kajkavačkoga narječja osobito u ribnickoj općini. Doseljeni Vlasi pokatoličili su se u Prilišću, Vukovoj gorici i Rosopajniku, te su i poprimili narječje starosjedilaca, dapače najčišća čakavština sačuvala se je do danas baš medju doseljenim i pokatoličenim Vlasima u Vukovoj gorici i donekle u Prilišću, pa u kranjskom selu preko Kupe u Zuničima, dočim su doseljeni Vlasi u Marindolu (i u selu Milićima), koji se nijesu pokatoličili, sačuvali štokavsko narječje do danas. U ovom se spomeniku upotrebljava dvojina (dual) uz broj dva, dok se uz brojeve tri i četiri upotrebljava množina (plural), kako je običajno u čakavskom narječju. Riječ kopa (lat. capetia) znači u ribnickoj i bosiljevačkoj općini 66 snopova žita inače obično 80 snopova ili 20 stava, svaka stava pb 4 snopa. Desetina se je davala, košto se vidi u novcu, žitu i vinu. Za ribničku gospoštiju tražila se za godinu 1518. samo u novcu. Ovaj je spomenik napisao po svoj prilici provizor gospoštija Ribnik i Bosiljevo Imade i nekoliko naknadnih bilježaka. A. 1518. To je kladirna ladanja bosiljevskoga dižme toga lita o(t) pcšenice po 4 so(ldi), to, ča se zove kopa, od vina vidro deseto.