VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 3. - 212
212 Dionizija u Vrbovi i Hudine u Medjurjecju, južnije od generacije Drživoja. No zemlje su im bile, kako smo prije rekli, znatno pomiješane sa zemljama Česmičana i Drživoja, pa o" jedinstvenome njihovu posjedu ne može biti govora. Kod opisa se Vrbove kao medja sa sjeveroistočne strane najprije spominje zemlja česmičkoga grada, a onda zemlja sinova Nadine i sinova Pribislava do Crnca. 260 ) Medjurjecju je sa sjevera na Mušinji medjaš sin bana Vojinka 261 ) (Martin). Te su dakle zemlje generacije Vojinka bile na današnjoj Bedeničkoj do Severinskoga potoka. Na ispravi opet od godine 1251. nalazi se zemlja Martina sina Vojinkova izmedju Čerešnjevice i Mušinje. 262 ) Mušinja je bana Henrika medjašila sa sinovima Vojna. 263 ) Svoje su posjede izmedju Mušinje i Selnika založili sinovi Martina Vojnik, Toma i Aleksandar Banku sinu Bojslava godine 1275. za četrnaest maraka. 204 ) Osim njih imao je Banko na zalogu zemlje od Vojna u Selniku, od Pavla i Petreša sinova Junoša u Polični, od Urbana sina Hotkova jedan dio šume, od Jurja sina Simonova neku zemlju kod crkve sv. Margarete, a od Dominika sina Mihajlova jednu zemlju na Čerešnjevici. Sinovi su Bankovi Ivan i Lovro izgubili isprave, što su se odnosile na ove zaloge, za haranja Hejze Saracena, pa im je čazmanski kaptol o tome izdao potvrdu. 2 ' 5 ) U jugoistočnom su kraju grdjevačke stare župe u području Zdenaca bili najveći vlasnici sinovi Devečerovi Samson, Juraj, Vuk i Vučeta 266 ) Njihovom su baštinskom zemljom u ovome kraju bili Gornji Zdenci. Tu im je zemlju bio kralj Bela oduzeo, ali kad je čuo, da je njihova baštinska, i pošto ga je molio njegov brat Koloman, za koga su braća bila zaslužna, vratio im je pomenutu zemlju i potvrdio. Sinovi su se Devečera dugo svadjali š Piibislavom sinom Stjepana za neku zemlju, koja se ticala gornje Česme. Konačno su se pomirili i zemlju prepustili Pribislavu. 267 ) U ovome su kraju bile takodjer baštinske zemlje plemenitih pripadnika zdenačkih Egidija, Mike, Ambrozija i Norše sinova Mojtuna. Jedan dio te zemlje prodali su godine 1272. nekome Iliji Saksoncu. 268 ) Zanimivo je, da je medjaš sinova Mojtunovih bio Širbok. O tome he dvojimo, da je Česmičanin, jer je to ime vrlo rijetko, a u ovo vrijeme ne znamo ni za jednu drugu osobu toga imena gdje drugdje osim u Česmici. Mislimo, da su u ovome kraju bile zemlje Drži26 °) Cod. IV. No. 205. p. 231. 1244. 26 1 ) Cod. IV. No. 240. p. 276. 1245. «M) Cod. IV. No. 411. p. 474. 1251. 263 ) Cod. VII. No. 110. p. 129. 1294. 26i ) Cod. VI. No. 192. p. 116.' 1275. 265 ) Cod. VIII. No. 102. p. 113. 1306. 2ß6 ) Cod. IV. No. 226. p. 248. 1244. 267 ) Cod. IV. No. 268. p. 303. 1246. 26S ) Cod. VI. No. 17. p. 15. 1272.
