VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 3. - 210
210 točinu, te kako je vidjeti iz Beline potvrde od godine 1262. još Grguru sinu Grubeše. 247 ) Medjašio je s jedne strane s Racom, s druge Česmicom i Vrbovom bana Dionizija, a sa sjevera na Mušinji (Bedeničkoj) sa zemljom Martina sina bana Vojinka. Sa svojim je novim posjedom imao Hudina višeput neprilika, ali mu je svakiput pomogao kralj Ponajprije je ban Stjepan silio Hudinu i njegove rodjake Jurka, Petra, Bogdana i Potočina, da svaki od njih mora podavati jednoga vojnika i vojsci kraljevoj i vojsci banovoj. Hudina se pritužio kralju, a kralj je odredio, da svi skupa imadu podavati samo jednoga vojnika s konjima i pristojnim oružjem vojsci njegovoj i banovoj. 248 ) Kad je kralj Bela godine 1248. sve još preostale zemlje grdjevačkoga grada darovao mošonjskome županu Benediktu, zahtijevao je taj od Hudine Medjurječje kao zemlju grdjevačkoga grada. 249 ) Kralj je odlučio, da Medjurječje, budući ga poklonio prije, nego je Benediktu dao Grdjevac, ima ostati Hudini. Kasnije je opet ban Stjepan tražio Medjurječje kao zemlju, koja je nekoć pripadala šumećkome gradu. 250 ) I taj je put kralj odlučio, da ostane Hudini. Hudina je umro bez muških potomaka, a zemlja je ostala njegovim rodjacima. Unuci Grubeše Juraj i Matej bili su pristaše bana Henrika. Jedamput su s njegovom vojskom bili navalili na Čazmu i popalili kurije kanonika, koji su pristajali iuz biskupa i kralja. Da se izmire s biskupom i kaptolom, predali su godine 1299. svoja dobra u Medjurječju biskupu Mihajlu. 251 ) Isto su učinili i njihovi rodjaci navodno s toga, što ih je biskup u vrijeme gladi prehranio, da nijesu skapali. 252 ) No mislimo, da su uza sve to posjedi ostali u njihovim rukama. Godine 1248. bili su razdani i zadnji ostaci gradskih zemalja grdjevačkih. Te je godine kralj Bela poklonio župu grdjevačku, pod kojom će se razumijevati njezin ostatak grdjevački grad, mošonjskome županu Benediktu, a zemlju Prunegpolje županu Butku sinu Julijanovu. 23 *) Mislimo, da mošonjski župan Benedikt nije dugo uživao svoga posjeda, kad ga je ban Henrik mogao već baštiniti od Mojsa. Zemlja se Butkova prozvala po njemu Butkovac, a bila je kasnije svojina Nikole sina Demetrijeva zvanoga Korlat. Zemlje su plemenitih ljudi bile većinom na Mušinji, Polični i Črešnjevici. Tu su najvažnije zemlje generacije Drživoja i Vojka. Bilo ih je takodjer na Ilovi i gornjoj Česmi, ali su nam te manje poznate, pa sigurno i nijesu imale veći opseg. 247 ) Cod. IV. No. 240. p. 274. 1245. Cod. V No 721. p. 216. 1262. 2 «) Cod. IV. No. 256. p. 291. 1246. 2 * 9 ) Cod. IV. No. 301. p. 337. 1248. 260) Cod. V. No. 557. p. 24. 1256. 261 ) Cod. VII. No. 284. p. 327. 1299. 252 ) Cod. VII. No. 288. p. 330. 1299. 253) Cod. IV. No. 301. p. 337. 1248. No. 3.13. p. 349. 1248.
