VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 2. - 99
99 njega kao nepravednog i lažljivog čoveka neće ni svetovni ni duhovni Srbi za svog crkvenog poglavicu nego su svi za Mijakića. Kad je Kordić video, da je zapelo sa imenovanjem, obrati se 24. januara iz Beča na biskupa Petretića moleći ga za preporuku. Biskupova preporuka bi bila svakako od vrednosti, jer je ovo pitanje spadalo u kompetenciju -njegovu te i car 18. februara zatraži njegovo mišljenje u ovoj stvari. U to je i Mijakić prispeo u Beč, snabdeven preporukom srpskih graničarskih poglavica. Kancelar ugarski predusretne prijateljski Mijakića, ali ovaj opazi, da se neće stvarati odluka o imenovanju, dok ne stigne i Petretićevo mišljenje te se 5. aprila obrati Petretiću, moleći ga za preporuku i obećavajući mu, da će ići papi u Rim. Na Petretićevo mišljenje se čekalo u Beču sa nestrpljenjem. Pisma, koja su požurivala odgovor Petretićev, stizala su jedno za drugim. 25. marta požuruje Petretića pater Filip Miler, 27. marta kancelar Gjorgje SelepčenjL a 16. aprila, po nalogu carevu, grof Leslije. Petretić se najzad odazove pozivima, ali se ne odluči ni za Kordića ni za Mijakića. U opširnoj predstavci opiše 21. aprila 1662. prošlost marčanskog vladičanstva od Vretanje do vladike Save, prikaže Kordića kao smutljivca i pokvarenog čoveka i predloži, da se njegova kandidatura odbaci. Isto tako da se odbije i Mijakić, koji je doduše učen i valjan čovek, ali je vatren pristalica pravoslavlja i pećskog patrijarha. Mesto njih predloži, da se Srbima postavi za episkopa kakav unijatski sveštenik iz jegarske dijeceze, koji će dobiti posvećenje od pape i uvesti uniju megju Srbima. Sa ovom predstavkom posije Petretić u Beč kanonika zagrebačkog Matiju Slovenčića i dade mu instrukciju, da lično poradi na ostvarenju nazora, iznesenih u predstavci. Petretićeva predstavka samo je povećala zbrku u ovom pitanju, koja je dostigla vrhunac svoj sredinom 1662. godine, kad se sastao sabor ugarski u Požunu. Kancelar Selepčenji je bio za Kordića, a ban hrvatski grof Nikola Zrinjski i general slavonski grof Leslije preporučivali su Mijakića. Kordić je dosadjivao u Požunu svim državnim dostojanstvenicima, obećavajući sve moguće, a i Mijakić se izjavljivao spremnim da ide u Rim, samo je tražio, da pre toga može otići u Peć srpskom patrijarhu, kao što su i do sad činile marčanske vladike. Ban Zrinjski i general Leslije su dokazivali, da će se Srbi pobuniti, ako se njihov kandidat ne postavi za vladiku. Za Mijakića su se nadalje zauzimali Gusić i Patačić. Nazore Petretićeve je podupirao kod svih faktora Matija Slovenčić uz pomoć patra Milera. 10 10 Matija Slovenčić izvesti iz Požuna 28. juna 1662. biskupa Petretića: „Her uesperi accepi literas reuerendissimae dominationis vestre 18. juny Zagrabiae exaratas, ex quibus lamentabilia quodam audiui, quae mihi non modice corpupugerunt, quia tarnen a deo missa uel permissa sunt pacienter ferenda existimaui. Heri fui bis apud dominum cancellarium ante et post meridiem, neutra uice ab eodem uisus bene nec cum eodein
