VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 2. - 94
94 Sa množenjem i materijalnim podizanjem Srba u slavonskoj granici postajale su i njihove crkvene potrebe sve veće. Manastir Marča kao duhovno središte, nije mogao da zadovolji ove potrebe, te se Srbi dogovore megju sobom, da obnove i izgrade u planini Branska manastir Lepavinu. Ovaj je manastir sagradjen još u 16. stoleću, pa je kasnije napušten. Godine 1636. započnu Srbi obnovu Lepavine i 1642. bili su gotovi sa dozidjivanjem i popravljanjem. Na vest o ovom uloži Vinković 25. januara 1642. kod čazmanskog kaptola protest protiv gradnje Lepavine, 6 ) ali se sa protestom nije pomogao, jer 11. septembra potvrdi baron Ivan Galer manastiru Lepavini sve zemlje, koje mu pokloniše seljaci iz Branske i Sesvećana. Uživanje ovog poseda potvrde naročitim pismima i baron Žigmund Ajbesvald, zatim vojvoda Gvozden sa Gjorgjem Dobrovojevićem, Blažom Pejašinovićem i vojvodom Radovanom (5. februara 1644.), baron Honorije Trautmansdorf (10. jula 1644.) i grof Gjorgje Ljudevit Švarcenberg (23. novembra 1644.). U prvoj polovini 1644. godine umre vladika Gavrilo i na njegovo mesto bude u julu ove godine imenovan rodjak njegov gomirski arhimandrit Vasilije Predojević. U novom vladici su našli protivnici pravoslavne vere pogodnu osobu, jer je ovaj izvadjao sve zahteve zagrebačkog biskupa. Po predlogu biskupovu odbaci Vasilije titulu vretanjskog episkopa te ga car Ferdinand III. imenuje za svidničkog episkopa (po Svidniku u šaroškoj županiji). Vasilije ode u Rim da zatraži potvrdu i posvećenje, ali ga papa ne htede posvetiti, jer nije hteo dozvoliti, da episkop pravoslavni nosi titulu po mestu jednog rimokatoličkog 6 ) Vinković nije postigao uspeha sa svojim protestom: Srbi su i dalje držali manastir Lepavinu i uživali okolno zemljište. О podizanju jednog srpskog manastira u Slavoniji sačuvana je iz februara 1646. godine ova beleška: „Rathschlag wegen Erpauung aines wallachischen Closters auf der windischen Gräniz, auf dess fratris Raphaelis Kineni Suppliciren" (Windica u bečkom ratnom arhivu). U jednom spisu manastira Lepavine piše о tom dobu „Niti nistar manie potlam voivodszkih piszmi gospodin general Ivan Galler u letu 1643. у gospodin general Schwanenberg u letu 1644. у isztim na činom gospodin general Lezlie u letu 1655. iednakim nachinom ovai manasztir у kallu gyere ne bez zroka ne szamo sto szu branili у krepili nego iszti Lezlie general nih excellencia zbog viernoszti nassih predecessora kako ti ove generalie comendant iszte kallugyere szlavnoga szpomena i odichenoga imena Ferdinandu Tretiemu, czeszaru rim szkomu, kako takai kralyu hungarszkom, pohvalio i preporuchio ieszt, zbog koie po hvalnoszti szveto pochivssi Ferdinand ceszar sza szvom czarszkom millosti primio, po hvalio, obdario у privilegiom u letu 1656. potverdio". (Kaptolski arhiv u Zagrebu.) Godine 1651. je išao lepavinski arhimandrit Visarijon sa bratijom ruskom caru Aleksiju Mihajloviću i umolio ga za dozvolu, da može po Rusiji kupiti milostinju za manastir Lepavinu. Car Aleksije mu dade traženu dozvolu i u povelji о tome veli : „Пожаловали есмо сербские вемли города Крижевца Воведета пресвЪтие Богородици Леповин ского манастира архимандрита BncapiwHa з братТею..." (Arhiv jugoslavenske aka demije u Zagrebu, Acta extranea.)