VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 2. - 90
90 Srba katolika grčke vere, koji stanuju u Ugarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj i na periferiji Kranjske. 1 ) Vretanjin prelaz na uniju bio je od nužde i prividan i ogledao se jedino u tome, što je on po gdekad uzimao učešća pri bogosluženju biskupa Domitrovića i što je biskupu plaćao svake godine 12 funti čistog voska. U ostalom sveštenstvu i u narodu nije ovo unijaćenje uhvatilo nikakva korena. Biskup Domitrović dade 11. februara .1618. Vretanji list megjaški 0 ustupanju celog zemljišta, na kome je ležala gora Marča ili Marčevica i na kome je izgradjen manastir i odredi tačno granice tog zemljišta, nad kojim od sad Vretanja i njegovi nasljednici imaju da upravljaju i da tiživaju s njega prihode. Ovo zemljište je dotle stajalo pusto, ali čim se Vretanja u Marci nastanio, počeše se k njemu doseljivati mnoge familije srpske te se Vretanja nagodi sa doseljenicima i dade im dozvolu za naseljenje na marčanskom zemljištu pod uslovom, da mu rade od Gjurgjeva do sv. Arhangjela Mihajila dva dana, a od sv. Arhangjela do Gjurgjeva po jedan dan i da mu dadu desetinu od vina i žita. 0 ovoj nagodi izda vladika 19. juna 1628. pismeni patent, koji kasnije, 21. decembra 1636. god., potvrdi i njegov naslednik vladika Predojević. Ma da se biskup Domitrović, koji je i sam bio rodjen u pravoslavnoj veri kao Srbin Zumberčanin, pa se kasnije pokatoličio, sporazumeo sa vladikom Sirrieonom, morala je mlada episkopija srpska s druge strane da izdrži napadaje. Ljubljanski biskup Toma je nerado gledao organizovanje pravoslavne crkve megju doseljenim Srbima, od kojih se povelik deo pre jednog stoljeća nastanio na granici Kranjske, u žumberku i u okolnim mestima. Biskupov rad na uvadjanju i učvršćenju unije medju kranjskim Srbima pokoleban je akcijom Vretanjinom, Već 1625. bavio se biskup Toma mislima, da se za episkopa hrvatskoslavonskih Srba i Srba Zumberčana postavi čovek, koji zna njihov jezik i od njihova je roda, a ipak je odgojen u duhu katoličkom. Njemu priskočiše u pomoć rektor zagrebačkog jezujitskog kolegija Petar Ljubić 1 Žumberački kapetan baron Ernst Paradajzer, predlažući gradačkom ratnom savetu, da se duhovna briga nad Srbima Žumberčanima poveri srpskim sveštenicima, koji će se od mladosti vaspitati u unijatskom duhu i da se za marčanskog vladiku postavi odlučan pristalica unije. Ratni savet u Gracu prihvati ovu ideju i iznese u tom smislu predloge caru Ferdinandu II. Medjutim car ne prihvati predloge ratnog saveta te se za ovaj mah stiša dalji rad na uništenju marčanske pravoslavne episkopije. Vretanja je umro 1630. godine. Naslednik njegov Maksim Predojević, dotadanji nastojatelj marčanski, ode u Požun, gde se u taj mah nalazio car Ferdinand II., te zamoli cara, da ga imenuje vretanijskim episkopom, dokazujući, da ta reč vretanijski znači u srpskom jeziku *) Symbolae ad illustrandam historiam ecclesiae orientalis in terris coronae S Stephani, a Nicolao Nilles S. J. Volumen II. Oeniponte 1885. str. 1058.