VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 74

74 Medjaši, koji love ribu u „portih" (lukama) primorskih gospoš

tina, dužni su davati gospoštiji jedan dio ulovljenih riba. Ne će li dati, neka im se oduzmu mreže. Oni pako, koji u nadi, da im se nema što uzeti, uzrade protiv ove ustanove, imadu se batinati, a imadu li imetka, imadu platiti i globu. Glede ubiranja trgovine odredjuje ova instrukcija, da se ima strogo paziti, a naročito na riječke dacijare, da ne smetaju trgovinu s „mar

hom" (robom). Tko bi protiv toga učinio, neka se kazni „na glavu i marnu". Osobito strogu kaznu odredjuje instrukcija za one, koji bi se dali na robljenje i razboje, naročito sa senjskim uskocima. Razbojnik imao se objesiti, a otac, braća, žena i djeca prognati iz gospoštije. Imanje imalo je uzeti se za gospoštiju. Kmeti, koji bi drvo i daske nosili i prodavali na Rijeku, pa time oštetili dohodak od trgovine, imaju platiti globu od 25 libara. Kmetovi, koji su radi zločina otjerani iz gospoštije, a borave koje kuda, u Novom, Ledenicama i Senju, pak često noću dolaze, čine kvar i tadbine, imaju se uhvatiti i objesiti. Tko bi od ljudi zatajio takovoga zločinca i ne bi ga uhvatio, ima se kazniti „u život i marnu". Ista ova instrukcija odredjuje takodjer, da se pravde o dugovima i drugim stvarima izmedju ljudi Zrinskoga i Riječana, vode pred ofi

cijalom i u gradu Zrinskoga, a nipošto na Rijeci. Poslije kaznenih ustanova slijedi artikul 39. dekreta VI. kralja Matije Korvina od god. i486., koji zabranjuje pod kazan notae infide

litatis prodati, zapisati, založiti ili kako mu drago dati Mlečanima i Poljacima gradove, varoši, posjede i druge nekretnine. Nakon toga slijedi popis uplaćenoga god. 1599. bira hreljinskih Vlaha. Taj iskaz bio je za cijelo propisom potonjim podavanjima t. z. bira, u koliko nije to u urbaru hreljinskom odredjeno. Urbar odredjuje samo podavanje od stoke u naravi, odnosno, u koliko ne bi bio odre

djeni broj stoke, podavanje u novcu. Bir taj hreljinskih Vlaha nije bio baš fiksiran, jer se na koncu veli, da se jednom više, jednom manje ubire. Možda, da se pojedini iznos mijenjao prema količini zemlje, koju je pojedinac uživao. * Napokon pod konac naših urbara upisana je prisega vjernosti ličkih Vlaha Krmpoćana. Ova nosi natpis: „Leta 1605., dan 16.junija u Hreljinu u cirkvi stolnoj u svetom Jurju popisana rota ili prisega ovih zdola popisanih imenom Krmpoćanov". Evo sadržaja ove prisege: Damjan Krmpoćanin (Petrović), knez Vlaha nastanjenih u Licu, Toma Skorupović, Toma Marković i Mile Butorčić polažu u svoje ime, te u ime svih Krmpoćana sadašnjih i bu