VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 318

Grgur Majcen, hrvatski dobrotvor XVI. vijeka. Porodica Majcena (Mayczen) stara je plemićka, koja je držala posjede u Omilju kod Moravča. Po ovim posjedima nosila je i svoj pridjev „de Omilya

u a kadšto i „de Moraucha". Iz ove porodice po

tekao je Grgur Majcen. Rodio se za cijelo u Omilju. Otac mu se zvao Stjepan, a majka Katarina. Ona je bila kći Petra Kaplića (Kaplich) iz Blaškovca (de Blaskowch). Gdje je Grgur Majcen polazio škole, nije nam po

znato. Po svoj prilici je ove svršio u Zagrebu, a bogoslovlje u Požunu ili Beču. God. 1539. bio je kanonikom požunskim. U bogoslovnoj struci, a naročito kao propovjednik kroz više godina u Požunu, stekao si je velike zasluge za crkvu i narod. I u tom zvanju nije zaboravio na svoj rod. On isposlova kod kralja Ferdinanda novu darovnicu za sebe, brata svoga Valentina i nećaka Petra, sina brata svoga Andrije, na imanja svoja u Omilju, gdje je stajao i njihov rodni plemićki dvor. Darovnica ova izdana je u Beču 12. januara 1539.

1 Skoro zatim, iste godine 5. februara, izdao je kralj Ferdinand u Beču spomenutima Grguru, kanoniku požunskom, Valentinu i Petru Majcenu grbovnicu, kojom im podjeljuje grb. U toj povelji osobito se ističu Grgurove zasluge za crkvu i puk, a brata mu Valentina i ne

ćaka Petra zove „indoles bone, adolescentes nobili sanguine or tos". Grb podijeljen ovom poveljom opisan je ovako : ,,hec nobilitatis insignia: effigiem angeli Candida veste cum alis, laureaque corolla super rnpem in scuto rubri coloris stantem, dextra leuaque manu elegantissimos illos flosculos lilii conuallii tenentem. Argumentum videlicet et significacionem Gregorii candoris tui ac sincère predica

cionis. Nam sicut id genus florum eximiam et gratam prebet odoris suanitaiem, ita et tu non ingratum dedisti omnibus Cristi enangelece doctrine pabulum, odore virtutum et honetstais iuncta ad vita pie

tatem. Labia enim sacerdotis cusiodiunt scienciam et legem requi

1 Liber régius u kr. ugar. držav. arkivu u Budimpešti I. 375. Dr. I. Bojničić; Darovnice kralja Ferdinanda I. N,ro. 83