VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 223

Revizija ugarskoga ustava za Leopolda I. i njegovih nasljednika. Porazom kod Beča g. 1683. poče osmanlijska zvijezda naglo blijedjeti. Snažnim udarcima velike ofenzive kršćanskih vojski nije mogla rastočena turska država odoljeti. Parkanj, Ostrogon, Budim (1686.), Haršanj jesu kanoti putokazi slavnoga oslobadjanja ugarskih i hrvatskih zemalja. Godine 1687. golem je dio Ugarske i Hrvatske čist od Osman

lija. U ovako se doba počinje zamašna revizija ugarskoga ustava. Ugarska je do g. 1848. staleško kraljevstvo. Ovo doduše Madžari gdjekad poriču, kao n. pr. Balogh, ali zaludu : to je neosporiva po

vjesna činjenica; a poricati se može samo s razloga, koji nisu nimalo znanstveni.

1 Dosta je sjetiti se definicije naroda, što je daje Werbö

czijev tripartit, gdje raspravlja o zakonodavnoj vlasti : „Nomine autem, et appellatione popnli, hoc in loco intellige ; solummodo Dominos Prae

latos, Barones, et alios Magnâtes, atque quoslibet Nobiles; sed non ignobiles".

2 Prosti je puk (plebs), pogotovo seljak (dakle gotovo cijelo žiteljstvo) imao obilatog udjela u dužnostima, kojih je težina po prilici odgovarala mnoštvu privilegija viših staleža, ali on nije pripadao narodu. Tako dakle treba većim dijelom razumjeti i ona neuništiva prava starog „ugarskog naroda" ili „Ugarske" u staleško doba. Da mognemo objektivnije prosuditi borbu oko revizije ustava ugarskoga, držati nam je još na umu jednu sasvim običnu pojavu sredovječne monarkijske države (a to je Ugarska ostala još dobrim di

jelom 19. vijeka) — borbu naime vladara i staleža za utjecaj na državne poslove, pak nastojanje privilegovanih staleža, kako bi očuvali povla

stice, koje su se često kosile s postulatima napredne i jake države. U 1 0 staleškoj državi gl. Teznerovu raspravu „Geist und Technik des monarchisch

ständischen Staatsrechts" u Schmollers Forschungen sv. 19. (1907.), pak Tezner, „Das staatsrechliche und politische Problem der österreichischungarischen Monarchie", poseban otisak iz „Archiv des öffentlichen Rechtes" (1913.). 2 Decretum generale inclyti regni Hungariae partiumque eidem annexarurn tomus, primus continens opus triparlititw , . . Budae 1844. Partis I. tit. 4