VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 220
220 predsjedao ministar predsjednik grof Stjepan Tisza, a zapisnik vodio ministarski savjetnik dr. Ivan barun Skerlecz. Vijeće je zaključilo, da će ministrom za Hrvatsku i Slavoniju postati bivši ban Teodor grof Pejačević, a kr. komesarom dr. Ivan barun Skerlecz, koji će kasnije dobiti i bansku čast. Kralj je ovu promjenu odobrio, te je Cuvaja 21. srpnja 1913. konačno dignuo sa časti kr. komesara i podijelio mu naslov „baruna". Istoga dana potpisao je kralj u Ischlu dekret, kojim baruna Skerlecza imenuje kr. komesarom za Hrvatsku i Sla voniju. Novi komesar dodje 26. srpnja 1913. u bansku palaču, odakle se barun Čuvaj 1. kolovoza 1913. odselio u Beč. Naskoro je barun Skerlecz stekao povjerenje u odlučnim krugovima hrvatskih političara. Time je učinio priprave za povratak ustava hrvatskoga. Kralj imenuje Skerlecza 27. stu denoga 1913. banom hrvatskim, a odmah iza toga budu ras pisani izbori u Hrvatskoj i Slavoniji. U oči ovih izbora obra dovao je Skerlecz hrvatski narod dvjema znatnim stečevi nama. Ban je naime 2. prosinca 1913. izdao provedbenu naredbu k zakonu o nazivlju mjesta, koji je zakon dobio kraljevu sankciju još 29. travnja 1907., ali nijedan prijašnji ban nije stekao dozvole, da taj zakon i provede. Hrvate je neizmjerno obradovalo, kada su vidjeli, da se na željezničkim postajama skidaju tudjinski nazivi, a zamjenjuju sa čistim hrvatskim imenima dotičnih mjesta. Jednako je Hrvate raz veselila činjenica, da je ugarska vlada konačno povukla onu željezničarsku pragmatiku, koju je stvorio zajednički sabor god. 1907., te je zajedničkomu saboru 6. prosinca 1913. pod nijela novu pragmatiku, u kojoj više nema jezičnih odre daba. Ministar trgovine dao je novoj pragmatici obrazloženje osnove s ova 3 stavka : 1. Od zavičajnika Hrvatske i Slavo nije, koji žele stupiti u službu kod kr. ug. državnih željez nica, ne će se tražiti znanje drugoga nego li hrvatskog jezika. 2. Općinstvo u Hrvatskoj i Slavoniji može se u osobnom i teretnom prometu na željeznicama služiti isklju čivo hrvatskim jezikom. 3. Željeznički radnici ne trebaju znati drugi, nego li hrvatski jezik.
